Dario Dabac (47) funkciju sportskog direktora u Dinamu preuzeo je polovicom travnja ove godine. Nogometni stručnjak rođen u Senju za Sportske novosti dao je prvi intervju nakon što se našao na tako odgovornom mjestu koje rukovodi sportskom politikom maksimirskog kluba.
Nakon prestanka s nogometnom karijerom tri je godine bio trener u nogometnoj školi Rijeke u selekcijama U14, U15 i U19, nakon toga put ga je odveo u Kinu, u klubu SC Jiuniu bio je glavni trener i voditelj nogometne akademije. Vratio se poslije godinu dana, na nogometnoj akademiji HNS-a završio je i dobio PRO licencu, nakon toga pola godine radio je u “svojem” Nehaju, da bi nakon toga na poziv Istre 1961 otišao na funkciju sportskog direktora u Pulu. U Istri je proveo dvije godine, te je onda odluči otići u Šibenik.
U Krešimirovom gradu proveo je pet mjeseci, brzo je vidio da nije išlo onako kako je zamišljeno, te nije bilo potrebe za nastavkom suradnje. Bio je i tehnički direktor kineske reprezentacije, koja je bila u Hrvatskoj šest mjeseci i igrala protiv naših momčadi iz Prve NL prijateljske utakmice.
Zvao ga je nekako u to vrijeme i Dario Šimić, pomagao je i davao sugestije. Trajalo je kratko, ali je onda radio za Tonija Limu, šefa skauta londonskog Arsenala za Španjolsku i Portugal, “nadgledao” je nogometaše iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Tada je stigao poziv Dinama, Dabac je startao s radom u skautskoj službi. Dolaskom Zvonimira Bobana postaje sportski direktor plavog kluba.
Naravno da smo ga prvo pitali kako je surađivati sa Zvonimirom Bobanom.
– Lijepo i ugodno, uvijek s velikim respektom. Ima nas dosta koji činimo pravu škvadru, što je Zvonimir Boban od prvog dana ulaska u klub i želio. Prva soba u koju je ušao bila je naša, skautska. Htio je upoznati ljude i vidjeti što tko radi, kako radi. Odmah nam je kazao: “Iz ove sobe mora kretati većina ideja, nitko ne može sam odraditi posao koji nas čeka”. Vjerujemo da je takav pristup donio puno dobroga našem klubu.
Koliko je predsjednik Uprave drukčiji od onih predsjednika s kojima ste prije radili?
– U Istri 1961 i Šibeniku s jedne strane sam imao ovlasti, ali i ljude koji su imali svoje vizije. Istra je dio Alavesa, bio sam jedan od sedam sportskih direktora. Sergio Fernandes je glavni sportski direktor u Alavesu, a tamo ih ima još šest. Sa mnom je ponekad bio Mikel Gonzalez, sadašnji sportski direktor Athletic Bilbaa, već spomenuti Toni Lima i još tri-četiri osobe. Moj možda najveći uspjeh u Istri je bio što sam posložio hijerarhiju po kojoj je Alaves broj 1, Istra broj 2, a Alaves B broj 3.
Što to konkretno znači?
– Jako puno igrača iz Alavesa B je došlo u Istru, a nije moglo igrati. Jer, netko je podcijenio SHNL. Kad se radi o Šibeniku, sve je bilo drukčije i puno kraće, s tim izborom sam, nažalost, pogriješio. U Dinamu sam prošao dobro kaljenje, određene stepenice. Istina, baš sam došao u zadnje dvije burne i turbulentne godine.
Koliko Zvonimir Boban prihvaća ono što predložite?
– Moram vam nešto posebno objasniti. Zvonimir Boban je ljubitelj – statistike. To su oni podaci, recimo, koliko igrač može pretrčati, kako trči prvo poluvrijeme, kako drugo, koje su norme u ‘ligama petice‘… To dajem kao primjer, ima još dosta toga što se skenira. Sve se to može saznati na raznim nogometnim aplikacijama. One, zapravo, u tom dijelu pokazuju sve statističke podatke, sve zahtjeve igrača za određene pozicije u momčadi, koliko je netko brz… Naravno, uz sve to, imamo i procjenu – oka. Naravno da nismo zadnjih pola godine, prije dolaska Zvonimira Bobana, samo sjedili. Pogledali smo mnogo utakmica, recimo, od Austrije, Njemačke, Poljske… Već drugi dan po dolasku u Dinamu Boban je tražio određene liste, ideje, neke smjernice. On je došao iz velikog sustava, velikog kluba, velike razine, usmjerava nas. S njim je veliko zadovoljstvo raditi i nema nikakvih problema prihvatiti drugo mišljenje i priznati da je možda on nešto krivo procijenio.
Vi ste u skautskoj službi već radili na listi pojačanja za novu sezonu. Je li netko s te liste stigao ovog ljeta u klub?
– Imali smo skautsku listu. Imali smo svoje opcije A, B ili C za pojedine pozicije. Dolaskom Zvonimira Bobana stigle su nove ideje, nova poznanstva, recimo, preko Barcelone, Bayerna… Imali smo zaista mjesec i pol dana turbulentnog razdoblja, ali se sve odradilo u željenom roku.
Dinamo je doveo 17 igrača ovog ljeta. Koliko treba vremena da se svi oni skeniraju kako biste saznali sve o njima i bili sigurni da ste pogodili s njihovim dovođenjem? Koliko je bilo neprospavanih noći kod svih tih odabira?
– Dođemo na posao u 9 sati, uzmemo slobodno možda od 13 do 15 sati, pa onda ostajemo u klubu otprilike do 1 poslije ponoći… Čak i nedjeljama. Međutim, nije tu bilo nekog umora. Radili smo timski, to posebno valja naglasiti. Bitno jest da Dinamo ne traži igrače samo za SHNL. Isto tako, Dinamov dres nosi pritisak. Možemo mi odraditi sve statistički preko aplikacija, sve može izgledati savršeno, perfektno. Čak i naš dojam na oko može izgledati super, ali ima i taj psihološki faktor. Hoće se nekom novom igraču svidjeti Zagreb, kakvi će odnosi u svlačionici vladati ako dovedemo neke igrače… Jako smo puno gledali karakter igrača koje smo željeli dovesti. Tu smo se trudili doći do svih relevantnih informacija. Sad mogu odgovorno kazati: siguran sam u karakter svih naših igrača.
Koliko ste igrača željeli dovesti, a niste uspjeli?
– Doveli smo jako puno prvih opcija. Sjajna je to stvar. Bili smo dosta realni. Zvonimir Boban je želio okosnicu s našeg govornog područja. A kvalitetu koja nam nedostaje i koju ne možemo naći ili koja trenutačno nije dostupna kod nas, tražili smo vani, igrače koji su tehnički i taktički obučeni i za europsku razinu. Kao što su, recimo, Dominguez, Perez Vinlöf, Villar, McKenna… Vidovića i Belju smo poznavali od prije, Ljubičić je austrijski državljanin, ali je naš. Iz SHNL-a smo doveli Valinčića, Lisicu, Godu, dečke koji su nekad bili ovdje. Faktor da su svi oni dinamovci bio nam je od ključne važnosti, a svi oni to stvarno jesu.
Valinčića i Lisicu dobro ste znali iz Istre 1961, zar ne? Jeste li vi “drukali” za njihov angažman?
– Nije to tako, ali imao sam sreće što sam ih znao, znao kako dišu. Ali, ja sam bio samo jedan od onih koji su rekli: “Da”. Opet ponavljam, sve smo radili timski. Nemam razloga sebe gurati u prvi plan jer to nije istina, do zadnjeg “da” radili smo danima za svakog igrača. Naravno, kad dođe do konačne odluke, onda je Zvone taj koji amenuje, ali se nije dogodilo da je osam bilo “za”, a on “protiv”!
Koji vas je transfer najviše namučio?
– Dion Drena Beljo. Da je on igrao za bolji klub u Njemačkoj, bilo bi možda lakše, ali bio je u Augsburgu. Radi se o prosječnom klubu, koji se stalno bori za svoj ostanak. Međutim, Beljo je svojim stavom pokazao da želi u Dinamo. Oni su zbog toga bili ljuti, što je sasvim normalno. Javljali su se, pa se nisu javljali, dizali bi cijenu. Zapravo, željeli su da Dinamo odustane od transfera. Ipak, Beljo je tu odradio krasan posao, stalno je inzistirao na dolasku, na ostvarenju sna o plavom 9. Mi smo bili jako uporni i u sjajnoj suradnji s njegovim agentom Srđanom Lakićem uspjeli!
Tko bi od svih igrača koji su došli mogao biti najveće pozitivno iznenađenje?
– Posebno izvlačiti nekoga nema smisla.
Dobro, onda ćemo mi izvući Morisa Valinčića. Taj mladić nas je oduševio…
– Specifičan je definitivno. Kad sam već inzistirate, Dominguez je 2005. godište, a sjajno se snašao na stoperskoj poziciji. Lisica je probojan, da su prošla neka ključna dodavanja, imao bi još tri asistencije na ove dvije dosadašnje. Beljo je zabio tri gola, ima još i jednu gredu, a došao je kod nas s 13 treninga. McKenna je imao 25 treninga, a super se snašao. Ali, ne smijemo zaboraviti našeg kapetana Mišića, koji je ključan. Nevistić, Kulenović i Stojković su sjajni. Ma, sad da ne idemo dalje jer svi daju sve i funkcioniraju već kao škvadra s pravim duhom…
Kad bi ova posve nova momčad mogla biti na vrhuncu?
– Ne kupujem vrijeme, nemojte to slučajno pomisliti, ali nakon sljedećih zimskih priprema će sazreti. Možda će netko dobiti više prilika, netko manje, ali mislim da će kroz prvenstvo, Kup i Europu svi dobiti priliku. Našeg trenera Kovačevića i sve nas oduševljava taj balans. Na svakom treningu svatko želi igrati. Nekad je srijedu i četvrtak na treninzima teže preživjeti nego vikend.
Kakva je suradnja s trenerom Kovačevićem?
– Super. Ili u 13 sati poslijepodne ili u 1 ujutro, nema veze. Što god ja trebam, što god on treba. Stalno pričamo o tome kako još više napasti, kako još više stisnuti, može li se presing igrati stalno… Sad smo u tim nekim razgovorima. Ali, nebitno je to što ja mislim, on će tjerati svoje i nikada mu nitko iz kluba neće sugerirati odluke, to je samo njegova odgovornost. Razgovor da, ostalo je na njemu i stožeru.
Vjerujete li Bruni Petkoviću kad je kazao da je Zvonimir Boban u razgovoru s njim kazao da ste samo zapisničar?
– Bio sam na tom razgovoru, sjedio kraj Zvonimira Bobana i Brune Petkovića. Tu sam sve rekao, zar ne? Želimo Bruni sve dobro jer je puno dobroga i dao Dinamu…
Kako su reagirali Gonzalo Villar i Mateo Perez Vinlöf kad protiv Rijeke nisu bili u udarnom sastavu?
– Ne znam to… Mislim da je sve bilo u najboljem redu. Nije Villar bio loš, nego Stojković je, recimo, u dvije utakmice napravio prevagu. Ili Perez Vinlöf je bio dobar, ali ušao je Goda i odigrao super. To je tema za trenera Marija Kovačevića. On odlučuje o taktičkim zamislima. Bitno jest da imamo 17-18 igrača koji imaju minutažu jer kad nam starta Europa, morat ćemo imati što više igrača s minutažom.
Za većinu je Bruno Goda super pozitivno iznenađenje.
– Da, ali znate da je godinu dana prije Goda igrao sjajno. Do onog lakta na Špikiću i penala za nas protiv Rijeke bio je najbolji igrač. Do prošle sezone nikada nije bio ozlijeđen. Ne samo to, nije imao niti upalu grla. Onda su mu se dogodili problemi s trbušnim zidom, ramenom, nosom… Tada je u Rijeci izgubio svoje mjesto. Sada, eto, imamo dva jako dobra lijeva beka, jako mladog Perez Vinlöfa i Godu. Goda je zaslužio priliku, zdrav je, a da se tako izrazim, dat će svoju krv za plavu boju. Mi smo pretpostavljali da će Goda biti odličan, možda čak najviše Zvonimir Boban.
Kakva je skautska služba Dinama kad se radi o prvoj momčadi?
– U skautskoj službi imamo Marka Novaka, Tomu Šokotu, Džemala Mustedanagića i Stjepana Deverića. Od toga su dva “terenska”, Novak i Šokota, a priključi se i Džemo. Štef Deverić je većinom u Maksimiru, pratimo sve. Evo kako to ide… Skatuska služba prvo gleda kod igrača određene sekvence od 45 minuta na aplikaciji. Neki igrač se nekome svidi, nekome ne. Ali, da bi netko prošao, moraju za njega biti najmanje tri skauta. Idealno jest ako su sva četiri. Ako je dva – dva, onda ništa. Nakon toga se oni koji prođu poslije tog prvog skeniranja šalju našem analitičaru Mihaelu Minđeku na analitiku. Onda se ti igrači koji su u fokusu idu gledati na pet utakmica. Ako im se netko nakon gledanja tih utakmica svidi, opet moraju najmanje tri od njih četiri biti za njega. Tek tada ide na listu. Ta lista onda dolazi meni. Gleda je i Zvonimir Boban, šef škole Albert Capellas, Goran Vlaović… Selekcija je rigorozna. No, i dalje ostaje mogućnost pogreške. U onom drugom dijelu, nazovimo ga neigračkom.
Ispričao nam je na tu temu jednu zgodnu caku.
– Kad je Zvone Boban zvao McKennu, tražio je na telefon njegovu djevojku. Rekao joj je da Dinamo misli na obitelj, da je i ona dio plave obitelji. Takve stvari znaju prelomiti priču. Eto, kad smo kod McKenne, on sad izgleda kao da je tu mnogo godina. Već je naučio neke hrvatske riječi, nakon treninga piše si u notes “lijevo”, “desno”, “leđa”, “stani”, “pucaj”, “tvoj”, “moj”… A kad je došao, našem kondicijskom treneru Ivanu Štefaniću dao je USB i kazao: “Ovo sam do sada radio”. Kaže nakon toga Štefanić: “Ovo u karijeri nikad nisam doživio”.
Navijače posebno zanima kad će mladi Varela dobivati više prilika.
– Mi moramo biti svjesni da smo izgubili prvenstvo i Kup, a napravljena je ogromna rekonstrukcija. U takvim je uvjetima teže naći prostora za mlade. Varela je fenomenalan talent i sigurno će nam dati puno već ove godine. Isto vrijedi i za Leona Jakirovića, koji napreduje iz dana u dan. Mario Kovačević ih vidi kao jako bitne igrače, ali logično da postupak uvođenja mladih zahtjeva pažnju i zaštitu. Varela je imao i manjih fizičkih problema jer je po prvi put prošao prave i teške pripreme, ali sada je fit i to nas veseli.
Mladi iz škole nadiru, sad je “dolje” i Albert Capellas, kako vam se sve to izgleda?
– Albert Capellas je čovjek nevjerojatnih nogometnih znanja i iskustva, on je bogatstvo ovog kluba, a iznad svega je skroman i drag čovjek. Oduševljen je našim potencijalom, ali svjestan je da se neke stvari mogu puno poboljšati. Imamo puno juniora koji će brzo u prvu momčad. Radoš, Zulfić, Horvat, Šunta, Zebić, Baković… Ima ih još, ali neke se stvari još definiraju da bi bili spremni za prvu. Sretni smo i zbog Taija Žnuderla, koji je zajedno s Rajićem, koji je otišao na kaljenje u Kustošiju, velika budućnost kad su u pitanju vratari.
Toliko Dario Dabac, sportski direktor Dinama. Predsjednik Uprave Zvonimir Boban dao je cijeloga sebe u ovom ljetnom mercatu, potrošio se u rekonstrukciji momčadi. Sad ga čekaju drugi izazovi i zadaci kao vjerojatno novog predsjednika kluba nakon izbora koji su pred nama. Dario Dabac kao sportski direktor i Albert Capellas kao direktor nogometa i šef škole preuzimaju sportsku politiku Dinama. Naravno, Zvone će uvijek biti tu od velike i bitne pomoći…
