PSG pod vodstvom Luisa Enriquea razmontirao je Inter i sa 5-0 u Münchenu došao do titule Lige prvaka! Kako? Čudesno lako…
U najavi bila je tradicija koju nudi Inter, ili ona mnogima neprobavljiva petrodolarska priča. Nakon 13 godina “vatreni” nisu imali svoga predstavnika, no, ipak, hej, ovo je finale. Inter, koji je srušio Barcelonu u epskom polufinalu, te PSG, kojem je Luis Enrique ugradio pogon momčadi, točno ono što je tom klubu na pogon šeika, zapravo – nedostajalo. I pokazalo što je zapravo nogomet…
Španjolac je presjekao da je dosta perioda Neymara, Messija, Ramosa…, velebnog društva koje individualizira cijelu priču. Odlučio je, a šeici su, izgleda, napokon rekli OK, priču slagati drugačije: prvi puta nakon 2011., kada je Qatar Sports Investments kupio Parižane, nije bilo one glavne zvijezde. Taj španjolski trener, koji iza sebe ima iskustvo osvajanja, kada je lani preuzeo klub kazao je da je rješenje u – gladi. Riješio se narcisizma, ega, i krenuo… Prve sezone uzeo je duplu krunu, a sada je, napokon, gladnim i željnim Kataranima na stol stavio i – Ligu prvaka. Ono što su ovi sami sebi postavili kao sveti gral. I eto ga. Tu je. Napokon. Inter je u Ligi prvaka bio sjajan, u nokaut je krenuo s četvrtog, a PSG, čini mi se, sa 14. mjesta. Na kraju je Inter ostao kratak u svemu, što će, bez obzira na doista epsko izbacivanje Barcelone, ostaviti prostora da Simone Inzaghi objasni gdje je, ipak, sve pošlo po krivu. Sezona je, naime, mirisala trijumfalno, no ostala je na – nuli.
Da skratimo: već u 12. Vitinha je vrhunski podvalio za Douea, a on je drugoj stativi našao usamljenog Hakimija koji pogađa za 1-0, potom u 20. nakon sjajne tranzicije Doue poslije dodavanja Dembelea volejem pogađa za 2-0, a iako su se interovci nadali da će nastavak donijeti preokret, u 64. opet mladi i gladni Doue nakon akcije koja krasi ovaj PSG udarcem u bliži kut Sommera podiže na 3-0, u 73., na dodavanje Dembelea, Kvaratskhelia pretrčao obranu, ali i nade Intera, za ogromnih 4-0, da bi u 87. Barcola sačekao utrčavanje Mayulua, gdje 19-godišnjak udarcem iz “mrtvog kuta” zaključuje priču. 5-0!
“Svi vi koji ulazite, ostavite svaku nadu!”, stoji u velebnom Danteovu “Paklu”, dijelu epskog spjeva “Božanske komedije”, a to je, u biti, spjevao Luis Enrique sa svojim igračima. S kojima je, dakle, spjevao najveću pobjedu u povijesti Lige prvaka. Čekali su, eto, mijenjali trenere, velike igrače, a onda su napokon – pogodili. S “klincima”, “otpisanima”, zapravo – “svojima”. Istina, uložili su ove sezone 240 milijuna eura, što nije malo, ali umjesto “egotrip-zvijezda”, stigli su Kvaratskhelia, Neves, Doué… Za prvu “the” titulu. Novac je bio ovdje oduvijek, koliko treba, želja i cilj također, no sve to trebalo je “kapetana”. Probali su Ancelotti, Blanc, Emery, Tuchel, Pochettino, Galtier, sa svim zvijezdama. Nula bodova. A onda je, eto, došao čovjek s kontra-planom. Planom koji je, eto, napokon – uspio.
