Goran Vučević je u svom prvom izlaganju kao sportski direktor Hajduka upotrijebio riječ “stabilizacija”. Kao, Hajduk je u godini stabilizacije, a ne ispunjavanja ciljeva. I na prvu je ta stabilizacija zaparala uši hajdučkog puka.
Svi su prihvatili da je takvo zaista stanje i takoreći oprostili se od nekih zvučnih imena, klasa. No, kada je odšteta plaćena za Ivicu Ivušića, kada je došao Ante Rebić pa i tri zvučna Španjolca, krenula se ta stabilizacija koristiti kao dio šala i pošalica.
“Dobra je stabilizacija u kojoj dolaze Ivušić, Rebić, Guillamón…” – često se takvo što može čuti ili pročitati od hajdučkog puka.
U međuvremenu je Vučević na predstavljanju Ivice Ivušića kazao kako je taj izraz iskoristio da se s momčadi skine početni pritisak, a da ciljevi itekako postoje.
Poznato je već da su njegovim dolaskom uvedeni ugovorni razredi, odnosno svaki novi igrač morao se uklopiti u postavljene gabarite. Konačno, u ekskluzivnom intervjuu za SN Vučević je rekao i što znači riječ “stabilizacija” oko koje su se toliko lomila koplja.
– Otkrit ću sada da smo u ovom prijelaznom roku potrošili 970 tisuća eura za odštete igračima koje smo doveli. Fran Karačić nas je koštao 100.000 eura, Ivica Ivušić 570.000, Ron Raçi 300.000, Ante Rebić i Adrion Pajaziti su došli kao slobodni igrači, Iker Almena i Edgar Gonzalez su posuđeni, dok je Hugo Guillamon postao naš igrač besplatno, odnosno bez odštete. Svi oni pristali su na gotovo jednake maksimalne uvjete godišnjih ugovora, koji su, ponovit ću, značajno manji od prijašnjih. Moj prvi zadatak bila je upravo ta stabilizacija ugovora – rekao nam je.
Ipak, nisu svi plaćeni jednako. Svatko se u svoj razred uklopio, ali određene razlike vjerojatno postoje. No, Vučevićev Hajduk se po jednome značajno razlikuje od onog prethodnog Hajduka.
Javna je tajna, pak, da su ugovori ranije išli i prema brojci od milijun eura, odnosno od pola milijuna eura pa na više, a danas je situacija drugačija. Ipak pričamo o nešto nižim brojkama, s plafonom do pola milijuna eura. Utoliko se radi o stabilizaciji ugovorne prirode.
Bitna je uvijek kod sklapanja dogovora, možda i najbitnija, volja samih igrača da dođu, a tu je Vučević posebno apostrofirao Ivušića i Rebića. Otkrio je sportski direktor Bijelih i da je na odštete potrošeno oko milijun eura, što je ozbiljan novac.
No, konačno je na vidjelo izašlo i pravo objašnjenje te stabilizacije. Ona se, dakle, odnosila na ugovore, gornje i donje granice koje su se u odnosu na prethodne godine praktički prepolovile.
