Pojavio se kad ga je momčad najviše trebala. On. Tako se može osloviti velike igrače, one koji su kičma neke ekipe. A Marko Livaja je i više od kičme Hajduka. Nije zabio četiri prvenstvene utakmice, posljednji gol, odnosno dva u prvenstvu zabio je Osijeku 22. veljače. A igrao je konstantno dobro, radio stvari koje su ekipi trebale. Zvao ga je Gattuso nakon što je Belupo slavio protiv Rijeke i kazao da mu protiv Šibenika treba pravi, onaj kojeg momčad prati, a ne koji paničari i urliče. I dobio je Talijan pravog Livaju.
U Koprivnici je zabio iz kaznenog udarca, a mogao je lako i iz igre da Sušak njegovu bombu u prvom dijelu nije skrenuo u gredu. Malo je nedostajalo da opet proradi kombinacija Rusin – Livaja pa bismo opet pisali o Ukrajinčevom značaju za bijelu desetku. A i ovako ćemo tek onako podvući da je Livaja doista pronašao odgovarajućeg partnera u stvaranju nereda protivničkim ekipama. Jer su drugu utakmicu za redom interpretirali kopiranu suradnju s utakmice protiv Šibenika. A to znači da nije u pitanju slučajnost.
Livaja je opet, po 28. put od kada igra u Hajdukovim bojama bio “match-winner”, strijelac presudnog pogotka na utakmicu za pobjedu momčadi. Nitko mu u toj koloni nije ni blizu u razdoblju od sezone 2020./21. kada je Livaja stigao u Hajduk. Mierez je zabio 21 takav gol, a to mu je dovoljno tek za drugo mjesto. Ukupan konto zgoditaka u prvenstvu trenutačno je Livaji na broju od 78, a gotovo sigurno će ih biti još.
Najveća Gattusova snaga jest upravo ta što je dobio Livaju u punom paketu. Puni paket znači da je on majstor nogometa, a ujedno i motivator i primjer. Čini svoje suigrače boljima, a to je odlika velikih igrača. Nije se neko vrijeme pojavljivao u stupcima strijelaca, ali je sve to vrijeme bio prisutan, stvarao za druge. Nije se previše uzrujavao što ne zabija, nikad se nije vodio statistikom niti ostalim motivima po kojima može igrati na kojoj razini više od Hajduka. No, on ljepotu nogometa vidi u uživanju u igri.
Najbolji je kada je opušten, kada igra s osmijehom. A tijekom utakmica prolazi kroz kojekakve izazove. Fokusiran je samo na rezultat s Hajdukom. Ne ide mu se nigdje, a sto puta je već mogao dignuti sidro. Ostao je, jer draže mu je veseliti svoje ljude i svoj klub. Njemu je Hajduk sve, a i on je Hajduku sve. Takav suživot dvojca mora funkcionirati. Livaja iz vikenda u vikend pokazuje kakva je klasa. Ne bude možda uvijek golova, ali bude znakova genijalnosti.
Tako je, recimo, protiv Šibenika par puta izvrtio Morrisona, a na Apašu je znao “koju” zarolati. Izbacio je u matnu situaciju mladog Brajkovića koji se vjerojatno i prepao eventualnog gola. Jednu stotinku trajalo je Livajino razočaranje zbog propuštenog, a onda je mladog kolegu podržao i nastavio predvoditi presing na obranu Belupa. Stiskao je Hajduk u prvom dijelu, a sve su predvodili Livaja i Rusin. Ukrajinac baš “leži” Livaji. Ljepše je i hajdučkom puku vjerojatno napokon gledati nekog laganijeg na nogama, poletnijeg.
Motorika postaje ključ današnjeg nogometa. Tako su, recimo, Rozić i Lisica nanijeli štetu Dinamu, a te karakteristike u bijelom imaju Sanyang, Šego i Rusin. Ukrajinac je iz ničega doslovno iznikao, a pokazalo se da je savršen fit za Livaju. Kao svaki virtuoz, Hajdukova desetka voli loptu u nogama, voli kreirati. I gotovo nikada neće izabrati krivo rješenje. Jer je majstor, vrlo je jednostavan razlog. Generacijski je to talent kojemu ne treba puno pomoći, niti ta pomoć treba biti konkretna. Dovoljno je tek nekoliko kretnji koje se trebaju poklopiti da bi takav igrač stvorio prednost. Dobar je Livaja, baš dobar. Igra sjajno, nije još namjestio nišanske sprave, a kada se i to dogodi Hajduk će od njega dobiti još više. Svakako, kapetan Hajduka opet je bio “match-winner”. Neokrznuti su Bijeli prošli kroz Koprivnicu, a centralna točka pobjede bio je Marko Livaja.
