Niti sekunde nije trebalo igrati. Koliko god UEFA zapela, a pročulo se da je i Rijeka htjela odigrati susret, na Rujevici je svaki trenutak igre bio antinogomet i nepotrebno izlaganje igrača povećanoj opasnosti od ozljede. Kiša na Kvarneru lijevala je kao iz kabla, nebo se otvorilo, a kako je utakmica krenula, taj prolom oblaka nije stajao nego pojačavao.
Travnjak na Rujevici nije izdržao, pretvorio se u bazen, lopta je radila što je htjela, kontrola i posebno dodavanja bila su nemoguća, uvjeti nisu bili regularni, utakmica je od starta osuđena na lošu, a kako je stanka od prvog prekida u 13. minuti do konačnog nakon prvog poluvremena trajala dva sata, i tribine su ostale poprilično ispražnjene. Svaka čast junacima koji su ostali…
To je podsjetilo na kvalifikacijsku utakmicu za Svjetsko prvenstvo Hrvatska – Kosovo u rujnu 2017. godine koja je također prekinuta te do kraja odigrana drugi dan. Tada se radilo o Maksimiru.
Engleski sudac Robert Jones vidio je da to ničemu ne vodi, ali delegat, UEFA, svi koji su htjeli da se ne odgodi, utjecali su da gura dokle je mogao, a zapravo nije mogao i nije trebao. To je jedina pogreška. Kad priroda kaže – ne, to treba slušati. Sve ovo što se zbivalo na Rujevici nije imalo nikakvog smisla. Rezultat je 0:0 i od njega će se nastaviti dalje. Rijeka je više htjela gol, čak je i Fruk zabio, no iz malog zaleđa…
Ostalo je svakoj ekipi po poluvrijeme da možda nešto i odigra.
