U Maksimiru je Istra 1961 bila tipična maksimirska Istra 1961. To znači jalova u ofenzivi, krhka u defenzivi te propusna u sredini terena. Mijenjaju se generacije igrača, treneri, (ne)uspješnosti, ali zeleno-žuti nigdje kao u Maksimiru ne izgledaju tako slabašno.
Oriol Riera je u ovoj utakmici izveo momčad u sustavu 3-4-2-1, što je odmah dalo naslutiti da želi čvršći defenzivni blok te, uz moguće protunapade, držati što dalje napadače Modrih od Franka Kolića.
Dinamo je od početka pokazao da će bržim razigravanjem te ulaženjem igrača između linija stvarati rupe u zeleno-žutom bloku. Uspješnosti tog pristupa domaćih uvelike je pomagao pulski manjak agresivnosti. Istra, kolokvijalno rečeno, nije igrala ni napadački ni bunkeraški, a to nešto između davalo je naslutiti da će Dinamo prije ili poslije načeti suparnika. Dogodilo se to nakon jednog kornera, u kojem su Istrini igrači spojili nekoliko tehničkih pogrešaka.
SVE GOLOVE S UTAKMICE POGLEDAJTE OVDJE
Prvo je Meittinen zakasnio u skok, potom je Kolić (kao protiv Vukovara) opet krivo boksao (zapravo nije), pa je Prevljak umjesto izbacivanja lopte glavom vratio loptu pred gol, a kao kruna, tamo je Lončar umjesto izbacivanja pred linijom oklijevao, što je iskoristio McKenna za poentiranje.
Taj je gol, kao i onaj drugi, kada je Kadušić pružio Belji “asistenciju” za realizaciju, samo potvrda velikih problema Istre u posljednjoj liniji. To se nastavilo i kod poništenog gola Lisice, kada je Nasraoui “asistirao” unatrag…
Slabost Puležana u ofenzivnom dijelu može se i logički objasniti. Prevljak je bio uglavnom usamljen i daleko od gola Livakovića, i zajedno s Ahmetijem, Frederiksenom i Lončarom takva struktura ofenzivaca nema dubinu. To je i razlog zašto je Dinamo bio više postavljen sa posljednjom linijom i lako je u plićoj formaciji stvarao pritisak na blok gostiju. U završnoj trećini utakmice, nakon više izmjena, Istra je djelovala još ranjivije u obrani, a nije poboljšala ofenzivni učinak. I to je lako objasniti jer je Riera na teren poslao više igrača koji su novi ili manje igraju (Albarracin, Goričan, Taraba, Agada, Heister), pa su ionako krhke linije Istre dodatno oslabjele…
Učinak Prevljaka protiv Dinama
Dinamo je, naravno, zaslužan što je uvjerljivo nadigrao Istru, ali definitivno je da je Rierina momčad upala u lošu fazu. Ona je u tri utakmice osvojila samo bod (protiv Lokomotive u Puli), a izgubila je u Osijeku s Vukovarom (2:3) i sada kod Modrih (0:4). Najočitiji simptom slabosti u ovoj fazi sezone jest činjenica da je Rierina momčad primila sedam pogodaka. Taj se pad čvrstine zeleno-žute defenzive može objasniti promjenama u zimskom prijelaznom roku. I ne samo zato što je jedan od ključnih braniča, Ville Koski, otišao u Alavés. Drugi je razlog i odlazak Salima Fago Lawala koji je, to se sada najbolje vidi, uz ofenzivne role odrađivao i veliki obrambeni posao.
Nigerijac je uvijek stizao u pomoć na lijevom boku, duplirao, a onda je zbog svoje iznimne brzine u reposjedu inicirao kontranapade. Ta dubina koju je donosio Lawal značila je i niže linije suparnika, posredno i lakše funkcioniranje srednjeg reda Istre. Kompaktnost linija pati i zbog izostanka Antonija Maurića, čiji je “prljavi” trkački rad doprinosio drugačijoj dinamici srednjeg reda Istre.
Poraz u Maksimiru ide, iznova, kao običan dan u uredu i ne treba biti shvaćen kao velika muka. Istra mora premostiti ovu fazu kada se novi igrači tek prilagođavaju zeleno-žutoj zbilji, a to jasno ukazuje i primjer jednog od boljih napadača HNL-a, Silvija Goričana. Nakon što je prvi dio sezone bio izvan igre (zbog ozljede i odluka trenera) u Lokomotivi, trebat će mu vremena da uhvati ritam. Trenutno nije u stanju niti dobro kontrolirati loptu.
Sada slijede suparnici “Istrine razine”, kao što su Gorica, Slaven Belupo, Osijek, Varaždin (i Rijeka), gdje će Riera i njegovi igrači imati manje tolerancije za propuste i slabiju formu.
