Prva utakmica polufinala Lige prvaka između Barcelone i Intera na Montjuicu završila je remijem (3:3), ali legendarni trener Arrigo Sacchi svima nam poručuje da pobjednik ipak postoji: “Bio je to trijumf – nogometa!”. Montjuic, kapacitetom gotovo dvostruko manji od novog Camp Noua, uskoro će u Barcinom svijetu otići u povijest, ali ono što se u privremenom domu Katalonaca događa(lo) prepričavat će se u najljepšim tonovima. Tamo se rodila momčad koja nam je vratila onaj osjećaj uzbuđenja na samo čekanje iduće utakmice, u čije je majstorije ponekad teško i povjerovati, a još teže ih se zasititi.
Sudeći po rekcijama, remi je ostavio različite okuse u ustima obiju strana. Barcelona je svjesna da je na Meazzu mogla i u plusu (dvaput pogodili gredu, Sommer upisao 7 obrana), ali i da mora biti zadovoljna rezultatom nakon pogotka primljenog rekordnom brzinom (Thurama u 30. sekundi), te 0:2 u 21. minuti. Inter je, pak, preživio taj nemilosrdni ringišpil, opet potvrdivši da ih dio svijeta nepravedno trpa u drugi ešalon nogometnih velikana, ali navikao je da se nakon ranog vodstva utakmice odvijaju po njihovim pravilima, a čak ni drugo vodstvo (od 3:2) nije trajalo duže od dvije minute.
Barca je, neometana katastrofalnim ulaskom u susret, te psihološki sposobna zanemariti niz zaredanih poteškoća, žestokim pritiskom ipak prodrmala Interov svijet sigurnosti. I zato, ako se pobjednik iz prvih 90 minuta već mora odabrati barem ususret dojmu, prevagnut će na Barcelonu. Čini se da, pripremajući uzvratni susret, Flick u svoje pristupe mora sumnjati manje od Inzaghija, čija je momčad dva od tri gola zabila iz prekida (kornera, kao i protiv Bayerna).
Osim besprijekornog Yamala, u fokus igrača i komentatora izbila je intrigantna tema – obrana Barcelone. Stručnjaci, bivši nogometaši, pa i aktualni ratnici Barce, složni su u ocjeni da si domaća momčad u polufinalu LP ne može dozvoliti tri pogotka u vlastitoj mreži.
– Moramo biti samokritični, jer rijetko nam je Inter dolazio pred vrata, a uspio je zabiti tri gola – kazao je stoper Cubarsi, Raphinha dodao da “momčad ne bi smjela primati puno golova kod kuće”, a Ferran Torres da trebaju “puno naučiti iz vlastitih pogrešaka, posebice spavanja u prvoj minuti”.
– Ponavljam, Barca mora poboljšati fazu obrane, inače riskiraju da pogreške ponište sve dobre stvari koje čine napadači – stigla je Sacchijeva procjena kao sažeti zaključak.
Čitava sezona pokazuje da je Flickov stil branjenja naoštreni dvosjekli mač. Za razliku od Xavijeve ere, u kojoj je Barca uzela titulu velikim dijelom na račun obrambene čvrstine, kod Nijemca braniči djeluju u službi napada, što znači da stoje izrazito visoko sa i bez lopte, te se ne boje ostaviti gomilu praznog prostora iza svojih leđa. Mnogi su, pa i Zvonimir Boban, uoči utakmice kazivali da Barca mora promijeniti taj stil igre jer će “primiti barem tri gola”. Inter je ispunio Bobanovu golgetersku prognozu, ali opet, dva od tri gola zabio je nakon prekida, a samo prvi na račun maksimalnog iskorištavanja praznog prostora. Ukupno gledano, nisu ga iskoristili ništa puno konkretnije od mnogih drugih Barcinih suparnika…
Barcina obrana Flickova je kockarska kuća. Nebrojive prijetnje izbjegli su ofsajd zamkama, ove sezone gurnuli su protivnike u 161 zaleđe, daleko više od svih drugih momčadi Petice (druga Parma 103, treća Valencia 90). Međutim, kada se igra centimetara okrene na stranu suparnika, gotovo je zagarantirano da će nastati panika u katalonskih 16, a kako je većina tamošnjih braniča u opticaju još uvijek zelena, nerijetko će izgledati da Barca prima jeftine pogotke. Pogotovo ako se u priču dodaju stroge individualne pogreške, kao što je Martinezovo proklizavanje ispred atraktivnog poteza Thurama petom.
No, to je cijena rizika koju je Flick odlučio plaćati od početka sezone, još prije nekoliko mjeseci pisali smo da će takva logika od Barce učiniti ili pukovnika ili pokojnika. Budući da je Flick znatno bliže ovom prvom, a do kraja je ostalo jako malo pa se nema više što preznačajno promijeniti, teško je povjerovati da će prihvatiti sugestije Sacchija ili Bobana. Barca tulumari, ide na sve ili ništa.
Dosadašnja sezona pokazala je i da Barcina obrana najbolje funkcionira u sastavu Kounde, Cubarsi, Martinez, Balde. Kad god bi izostao barem jedan od te četvorke, Barca bi teže držala liniju i djelovala indisponiranije. Trebalo je manje od 30 sekundi da se to pokaže protiv Intera – Gerrard Martin (mijenjao Baldea) zaboravio je na Dumfriesa i ponudio Nerazzurrima temelj za akciju iz koje će nastati rano vodstvo, a s Martinove strane primljena su i dva od tri pogotka u nedavnoj ludnici protiv Celte (4:3).
Flick, čini se, ne bira braniče samo po individualnoj kvaliteti, već međusobnom razumijevanju. Recimo, zato Araujo ne može dobiti veliku minutažu iako je do prije godinu-dvije bio među jačim stoperima. Ovakvim stilom igre, Barca u prosjeku okončava protivničke napade na 51,2 metra od gola! K tomu, visoka obrana ključ je žestine prilikom presinga svih ostalih igrača, te nudi i nove napadačke dimenzije, pa nam više nije čudno vidjeti Martineza praktički na liniji protivničkog 16-erca…
Barcina rizična obrana bit će problem tek kada sva ofenzivna dobrobit što iz nje proizlazi postane nedovoljna za dobar rezultat na semaforu. Tada će se ispuniti i prognoza velikog znalca Sacchija. No, ako se to ne dogodi ove sezone, Flickova kocka lako bi mogla rezultirati – jackpotom.
