U navijačkom promišljanju subotnji sraz Lokomotive i Dinama (19.15), puka je formalnost. Naizgled, sve je na strani “modrih”: kvalitetniji roster igrača, ogromni motiv borbe za titulu, navijačka potpora, domaći travnjak (zbog rekonstrukcije Kranjčevićeve, Lokomotiva je domaćin na Maksimiru)…
Dinamova je momčad tijekom aktualne sezone imala problem diskontinuiteta stalnosti forme. Tek u posljednja tri kola HNL-a “modri” su ostvarili seriju tri uzastopne pobjede. Prethodno im je to uspjelo još na početku sezone. No unatoč evidentnim oscilacijama u kvaliteti izvedbe, Dinamova se momčad bolje od konkurencije nosi s pritiskom. Otud i konstatacija da su upravo Rijeka i Hajduk održali na životu šampionske ambicije najvećeg rivala.
Premda Dinamo (za razliku od konkurenata) zna kako se osvajaju titule, subotnja uloga favorita u ogledu s Lokomotivom opterećena je znamenitim aksiomom: u sportu je uvijek najteže pobijediti u (unaprijed) “dobivenoj utakmici”!
Recentna povijest podsjetit će nas da unatoč dominaciji na svim razinama (od organizacije kluba do igračke kvalitete) Dinamo nije imao maksimalan učinak na terenu. Primjerice, Lokomotiva je u 17. kolu aktualnog prvenstva (14. prosinca prošle godine) Dinamu otela možda i presudne bodove u borbi za naslov. Da ironija bude dodatno naglašena, Dinamove je ambicije (s dva pogotka) razmrvio nekadašnji štićenik maksimirskog kluba (u kadetskom uzrastu), 27-godišnji Robert Mudražija. U spomenutoj je utakmici Mudražija, upotpunivši svoj CV, natjerao kreatore Dinamove sportske politike da preispitaju svoju 12 godina staru prosudbu i vrate ga na Maksimir. Tako će se sljedeće sezone najbolji strijelac Lokomotive i drugi golgeter HNL-a (14 golova, kao i Sandro Kulenović iz Dinama) vratiti svojim nogometnim korijenima.
Još eklatantniji primjer “dobivene utakmice” Dinamo je protiv Lokomotive doživio prošle sezone. U predigri nastavka prvenstva “modri” su u Maksimiru igrali odgođenu utakmice s “lokosima”. Došli su s priprema u Turskoj, svježi i nabrijani. No semafor na Maksimiru pokazivao je čudan rezultat: 0:3!? I tada je u glavnoj ulozi bio jedan bivši igrač “modrih”: Duje Čop. Kako bi pokojni Tomislav Židak znao reći: “Nije ga išlo taj dan, zabio je samo tri!”
Nekoliko je puta tijekom prošle sezone Sergej Jakirović čekao poziv za stratište. Koncem siječnja, nakon debakla protiv Lokomotive, i sam je pomislio da mu više nema spasa! Ali pojavila se dobra vila u liku predsjednice Uprave Vlatke Peras i zadržala ga do daljnjega (svekoliki je dojam da su maksimirski čelnici tog trenutka kupovali vrijeme jer nisu imali nikakvo trenersko rješenje u rukavu). Međutim, ostanak Jakirovića pokazao se presudnim jer je poraz od Lokomotive šokantno djelovao i na momčad. Uslijedilo je famozno “Dinamovo proljeće”: “modri” su u preostalih 18 utakmica do kraja sezone samo triput odigrali neodlučeno – protiv Lokomotive, Osijeka i Rudeša!
I subotnji će ogled Lokomotive i Dinama biti jedinstven u jednom detalju: momčadi će za ovu prigodu posložiti treneri koji taj posao rade iz usluge. Naime, i Sandro Perković i Mario Cvitanović uz trenersku titulu imaju i prefiks vršitelja dužnosti. Nije nikakva tajna da bi Perkovića po završetku sezone trebao zamijeniti aktualni trener Slaven Belupa Mario Kovačević dočim bi umjesto Cvitanovića prvu momčad Lokomotive imao preuzeti Nikica Jelavić, nogometaš, prvak Hrvatske (s “lokosima”) u juniorskoj konkurenciji.
No turbulencije u hrvatskom nogometu, poglavito u segmentu struke, svakodnevna su pojava. Stoga i ne bi bilo nikakvo čudo da ono što se danas čini izvjesnim za nekoliko tjedana dobije drugačiji ishod. A možda promjenu bliske budućnosti ili ukupne nogometne paradigme prouzroči upravo subotnja utakmica Lokomotive i Dinama.
