Gennaro Gattuso danas je službeno predstavljen na Poljudu kao novi trener Hajduka. Talijanski stručnjak potpisao je ugovor s Bijelima do ljeta 2026., a zadnji angažman imao je u Marseilleu.
– Bilo je jednostavno pričati s predsjednikom i sportskim direktorom. Kad me zvao Nikola, pružena mi je velika mogućnost da pokažem svoje znanje, a volim izazove. Hajduk Split je izazov.
Sada je vrijeme za pitanja:
Koje su stilske odrednice nogometa kojeg planirate igrati u Hajduku i koliko vam igrača treba za igrat takav nogomet?
– Imam više od 400 trenerskih utakmica, najviše volim igrati 4-3-3 ili 4-2-3-1. Najvažnije je doći do pobjedničkog mentaliteta, tko će igrati, sve ćemo vidjeti tijekom prvenstva. Moramo i respektirati budžet.
Znate li da je imperativ osvojiti prvo mjesto i da Hajduk dugo nije bio prvak? I jeste li razgovarali s Perišićem i Livajom?
– Pustimo moju igračku karijeru, ovdje se radi o meni kao treneru. Već 11 godina sam trener, osvojio sam promociju s Pisom i kup Italije. Moja najvažnija utakmica bit će ovdje, a ta utakmica je izgraditi pobjednički mentalitet. Pokušat ću to izgraditi ovdje, da igrači poštuju grb koji nose. Imao sam kontakta s nekoliko igrača, pričao sam s njima, ali neke stvari moraju ostati među nama. Imali smo i ja i Nikola odnos, nekada bi išao i on ranije na tuširanje, ali smo to poslije uvijek riješili oči u oči. Igrači moraju imati resprekta prema radu, a ne da se mene boje.
Radili ste u zahtjevnim sredinama, jeste li se upoznali s onim što vas očekuje na Poljudu, jeste li imali priliku pogledati koje utakmice?
– Drago mi je bilo doći ovdje, uvijek sam radio u nekim užarenim atmosferama, Marseilleu, Napulju. Bila mi je želja ovdje doći, imao sam ponuda iz Saudijske Arabije i Italije, ali htio sam ovdje doći. Svaka utakmica ovdje ima 25 – 30 tisuća gledatelja, ali treba se s time moći nositi.
Mišljenje je da je Hajduk prošle sezone imao dovoljno kvalitetnu momčad, nažalost, falilo je sloge, agresivnosti, onoga što je krasilo vas kroz karijeru. Jesu li vam te kvalitet urođene ili ste ih naučili, možete li i ovu momčad isto to naučiti, da daju sve što imaju za momčad?
– Morate shvatiti u kojim smo ambijentima, ovo je poseban okoliš, poseban mentalitet. Nekada igrači osjećaju da dres ima sto kila, moramo pronaći karakteristike lidera, u narednim danima vidjet ćemo tko to ima.
Split je jedna južnjačka sredina, što mislite koliko će vam trebati vremena da stvorite moćnu momčad?
– Naglašavam o karakteru, kao igrač i kao trener sam dvije različite osobe. Volim posjed kao trener, volim moderan nogomet, volimo se uspostaviti kao velika obitelj. To ne znači samo 25 igrača, nego svi. Oružari, doktori, fizioterapeuti… Svi moramo težiti uspjehu. Volim i cijenim rad. Ne treba tražiti alibije. Za dobiti na igri, treba vremena, ali vremena je malo, uskoro nam stiže europska utakmica.
Koje pozicije biste voljeli pojačati?
– Moramo biti svjesni da je sada prioritet prema naprijed. Krila, Brekalo je ipak igrač Fiorentine, hoće li ostati, moramo vidjeti. Moramo vidjeti i situaciju s Perišićem. Marka vidim kao desetku, na tome moramo isto poraditi. Ali fokus je prema naprijed.
Kako vidite Split kao grad i naše navijače, Torcidu?
– Svaki zid, toliko murala, zastava… I to je bio jedan od razloga mog odabira. Ovo je jedan veliki izazov, radio sam u velikim europskim klubovima gdje je infrastruktura bila sve. Ovdje toga i nema baš. Rođen sam u jednom ribarskom naselju, logično je da sam završio u jednom ovakvom gradu. I navijači su bili dobar dio mog odabira.
Hrvatska i Italija igraju u ponedjeljak?
– Neka pobijedi bolji.
Tramezzani, Reja su radili ovdje, Tudor i drugi su bili dobri u Italiji, jeste li se s kim čuli oko toga što vas čeka ovdje?
– Pričao sam s nekim ljudima, s Igorom… Ali sam najviše došao ovdje zbog Anthonyja Šerića, sve kolege koji su bili ovdje znaju situaciju. Treba imati prevoditelja, strani jezik. Najviše cijenim je rad, nisam više “željezni narednik”. Ovdje se ne igra tenis, nije sport pojedinačan. Momčadski je sport, svi moraju znati. Onaj tko sjedi na klupi se mora pomiriti s tim.
Doveli ste pet ljudi u stožer, tko su oni, hoće li u stožeru biti domaćih?
– Moj stožer sastoji se od pet mojih kolega, imaju i tri lokalca. Moja desna ruka, Luigi Ricco, skupa smo 11 godina, osam do devet momčadi smo promijenili. Trener vratara, Roberto Perone, skupa od Napolija. Darko Franić, pomoćni za vratare. Kondicijski, Antonio Plenča, rođeni Splićanin. Marco Sangermani je videoanalitičar. Bruno Bačina je još jedan lokalac. Dodatan vjetar u leđa mi je odluka stožera da dođu sa mnom ovdje.
Za trenera, po čemu biste voljeli da vas se u budućnosti pamti u Splitu?
– Nemojmo odmah pričati što će biti za 15 godina. Tek sam došao, odmah to pitanje. Želim biti upamćen da ssam dao kreativnost u igri, da sam unio igračima osjećaj pripadnosti. Navijači to mogu prepoznati, želim po tim karakteristikama biti zapamćen, ali avantura tek počinje, bit će sve bolje.
Kad mu padne na pamet Hrvatska, kojeg se igrača prvo sjeti?
– Robert Prosinečki i Boban. Ali i Bokšić, Modrić… To su igrači, ne samo Modrić i Perišić, Bobana sam prvo gledao, pa smo dijelili svlačionicu. Bio sam i s Rapaićem, on je bio samo: kava i duhan… Već sam vidio totalnu suprotnost od onoga kako sam trebao odrastati.
– Da se snima neki film, bio bi katastrofa glumac, ne znam glumiti. Takav sam kakav jesam. Nakon utakmice volim ostati na terenu, volim miris trave na igralištu. Ja sam takav, da nisam bio bih kući s psima. U ovom trenutku više volim trenirati momčad. Lako mi je ostati kući i trošiti novac, ali ovo radim iz strasti.
Gennaro je zaštitnik Napulja, a Ivan, otkuda to ime?
– Moj djed je bio Gennaro, da se ne bi mješalo, nazvali su me i Ivan. Ali ime Ivan se koristi u Italiji također.
