Velikani Hajduka popeli su se na pozornicu i podijelili i otkrili svoje dojmove, manje poznate detalje iz velike godine.
– Da nije bilo mojih igrača, ne bi bilo ni ovoga danas. Igrači su prvi i najvažniji. Nismo bili ni svjesni gdje ćemo doći, ali vjerovao sam u sebe. Na kraju se vidi, da smo izvukli Milan, možda bi i prošli dalje – rekao je trener, vizionar, Ivan Katalinić, a nadovezao se Zoran Vulić.
– Rožić je krivac za ovu generaciju. Bio sam u Švicarskoj povrijeđen, i on me uvjerio da dođem natrag. Posli su došle i strašne zvijeri, Aljo, Igor, Gabrić… Fantastičnu momčad smo imali. Svi smo Hajduka voljeli. Nitko nije postavljao uvjete, igrali smo srcem i mislim da se to vratilo – poručio je Vulić.
Baš tada su se na pozornicu popeli Igor Štimac i Vulićev “krivac”, tadašnji direktor, Vedran Rožić.
– Bio je kontekst poseban. Stvaranje države, ratno vrijeme, promocija države kroz nogomet. Ali, kada smo osvojili prvenstvo vidjeli smo da nemamo kapacitet igrača za velike utakmice. Zorana sam uvjerio da dođe iz Züricha, pa smo zahvaljujući njegovom golu i bili prvaci. Išli smo kasnije od kluba do kluba i svi igrači su izrazili želju za povratkom. Tada je još bilo ratno vrijeme, ali je značaj sporta u međunarodnim odnosima bio od neizmjerne važnosti.
Takvu momčad trebalo je i okupiti, platiti, i tih se izazova prisjetio Rožić:
– Kada smo skupili sve te igrače, nije bilo ugodno, skupila se velika cifra. Mi nismo imali prihode za to pokriti. Uz pomoć posudbi smo to pokrili, bio je to veliki rizik, pa smo to uspjeli pokriti s prihodima Lige prvaka. Ali je kasnije teško bilo to izdržati.
Povratka u Hajduk prisjetio se i Igor Štimac:
– Splet okolnosti me vratio u Hajduk. Tada je Cadiz užasno poslovao, i u pravom trenutku se javio Rožić, iznio mi plan. Treba to staviti u kontekst vremena, kvalitetni igrači, ali i domoljubni naboj koji je gurao sve hrvatske sportaše.
– Nije bilo problema, nije bilo velikog ega. Mi stariji smo imali sreću, zatekli smo grupu jako talentiranih mladih igrača. Bili su silno talentirani. Dovoljno ih je bilo pogledati i znali su točno što treba napraviti – zaključio je Štimac.
Kolika silina hajdučkih legendi pod jednim krovom, stvarno rijedak događaj. A uistinu se valja prisjetiti, trideset godina od Ajaxa, od četvrtfinala Lige prvaka. Danas se možda čini kao znanstvena fantastika.
