Dinamo je prije mjesec i pol dana bio u Trnju povodom stotog rođendana NK Trnja, Dinamo je danas ponovo ovdje u Koturaškoj da bi obilježio stotu obljetnicu otvorenja igrališta Građanskog. Nisam siguran da uskoro imamo još nekih okruglih 100… – govori predsjednik Vijeća gradske četvrti Trnje Goran Đulić prije nego što će ga prekinuti Velimir Zajec: “Imamo, meni će uskoro rođendan!”.
Šala Dinamovog predsjednika od istine je udaljena 32 godine, no važno da je unijela nešto vedrine u tmurno zagrebačko prijepodne, koje će ipak obasjati i spomen ploča na današnjoj zgradi HEP-a: “Na ovom je mjestu, 19. listopada 1924. godine, izgrađeno nogometno igralište koje je bilo dom najpopularnijega zagrebačkog kluba”, stoji ispod velike stotice okružene grbovima Građanskog i Dinama, uz podsjetnik da je plavi klub na toj adresi proslavio šest naslova prvaka.
Sto godina od otvorenja uz govor Stjepana Radića, sto i “kusur” od velike poplave koja je u prosincu 1923. naprasno prekinula radove. Sava je poplavila zemljište, no nije postojala ta voda koja će odnijeti želje i potrebe kluba, a posebice navijača. Građanski je morao imati dom, radovi su nastavljeni pola godine kasnije osnutkom Radnog odbora i nabavkom novca iz privatnih izvora te putem poslovnih veza. Zahtjevan proces će 1931. kao posljedicu dovesti klub pred stečaj, no simbol hrvatskog identiteta ipak je preživio. A kako je živio do tad? Reći će svi – nomadski, najmom igrališta koji bi 10 posto ukupnog prihoda odmah usmjerio na vlasnika. Govorimo o prošlom stoljeću, no i danas svjedočimo sličnim situacijama u hrvatskom nogometu, posebno s niželigašima koji se “vucaraju” po drugim adresama, ufajući se u sposobnosti cjenkanja i milost najmodavca. Čini se da je to želio natuknuti i Velimir Zajec.
– Početkom 1920. zagrebački Građanski profilirao se u klub visoke europske klase, što je potvrđeno pobjedom protiv Barcelone. No, postojao je problem igrališta, klub je bio gradski nomad. Puno je tu sličnosti i s današnjicom… No, klub je tada ipak dobio novi dom – govorio je prvi čovjek Dinama ispred spomen ploče uz podsjetnik na osnovne povijesne note igrališta.
Nije pala samo Barcelona. Građanski, kojeg su mnogi smatrali avangardnim, rušio je i Athletic Bilbao, Ferencvaroš, Rapid… Liverpool je u Zagrebu primio pet komada, a zabio samo jedan, zagarantiravši si tada prvi europski poraz na turneji po Čehoslovačkoj, Jugoslaviji i Rumunjskoj. Hat-trick im je utrpao Zagrepčanin August Lešnik. Inače je bio stomatolog, a svjedočanstva iz tog vremena kažu da je iz dvije šanse mogao zabiti četiri gola. Zapamćena je i pobjeda iz 1937. u Beogradu, gdje su nogometaši Građanskog sredili tada ljutog rivala BSK 4:0, a oko 15 tisuća navijača dočekalo ih je na Glavnom kolodvoru. Krenula je slavljenička povorka, nogometaši su završili na ramenima navijača, koji su ih odveli pred Hrvatski sabor. Osam godina kasnije klub će se ugasiti, cijela arhiva ostat će spaljena, a igrači će se “razbježati”. Međutim, klub je nastavio boraviti na igralištu i poslije Drugog svjetskog rata pod nazivom – Dinamo.
– Ovo obilježavanje pokazuje kontinuitet pobjede, a pokazuje i korak prema budućnosti. To se odnosi na skori početak izgradnje stadiona u Kranjčevićevoj te na intenzivne razgovore o pripremama za izgradnju novog Maksimira – kazao je pročelnik za sport Luka Juroš.
Inicijativu o postavljanju spomen ploče pokrenulo je Vijeće gradske četvrti Trnje. Legenda će, dakle, živjeti i dalje. Kultno mjesto Zagreba sada ima i vječni zapis.
