Odmah je krenuo golom. Franko Kovačević nije mogao slaviti jer njegov Ferencváros poražen je od Győra 3:1 u derbiju mađarske lige, ali svoj osnovni posao je napravio, a prave stvari tek slijede. U Celju je blistao, zabio 25 pogodaka, zanimanje su pokazali brojni klubovi, zašto je odabrao baš Fradi?
– Ferencváros je bio moja želja od početka. Razgovarao sam s mnogim ljudima, na kraju sam zaključio da je najbolje otići u klub koji je sličan Celju, ali na razini više. Dominantan je u svojoj državi, igra svake godine Europu, sada ima siguran prolaz u Europskoj ligi i došao sam kao prvi napadač, budući da su prodali špicu. Trener je, kao i Riera u Sloveniji, veliko ime, znalac, za napadača odličan. Napravio sam pravi korak, zadovoljan sam, pokušavam se što brže uklopiti jer ovdje u Budimpešti sam tek tjedan dana – kazao nam je Kovačević u intervjuu za SN, istaknuvši:
– Zovu me brojni novinari i zato želim reći da su se pisale gluposti. Kad sam završavao posao s Ferencvárosom, izlazilo je da ne želim u Mađarsku, a to nije bila istina jer mi je Ferencváros uvijek bio prvi izbor.
Pisalo se da vas žele Sevilla, Celta, Fiorentina, Pisa, Nica, brojni klubovi iz ‘liga petice‘, ali i Turci, Grci… Otkrijte što se točno događalo.
– Imao sam opcije iz ‘liga petice‘, najviše iz Italije i Španjolske, samo što su svi ti klubovi u borbi za ostanak ili u donjem dijelu tablice. Znajući kakav sam profil, rekao sam da mi je puno bolje igrati u klubu koji se bori za titulu i igra napadački nogomet. To mi odgovara. Zato je najviše pobijedio Ferencváros. Osim toga, gledao sam da igram i napredujem te da tako imam veće šanse izboriti se za mjesto među Vatrenima na Svjetskom prvenstvu. Puno je lakše to iz Ferencvárosa nego što je bilo iz Celja. Radio sam u karijeri pogrešne korake, a ovaj je pravi i zdrav.
Naglasio je:
– Volio bih se na jednoj adresi dulje zadržati, puno sam klubova promijenio. Dosta mi je seljenja svakih godinu dana ili šest mjeseci.
Tako je rekao Mario Pašalić 2018. kad je došao u Atalantu i eto ga osam godina kasnije i dalje je u Bergamu.
– Bio bih zadovoljan da se zadržim barem pola od toga vremena.
Győr im je pobjegao za četiri boda na vrhu tablice, sad su treći, ali daleko je kraj sezone.
– Nisam imao pravo nastupa u četvrtak u Europi, tako da s pola igrača s kojima sam u nedjelju igrao nisam ni pošten trening odradio. Sve mi je bilo novo. Uspio sam zabiti gol, otvorili smo drugo poluvrijeme vodstvom, na kraju se sve okrenulo, ostali smo bez snage. O ligi ne mogu puno reći jer je još ne znam. Vjerujem da će se do svibnja sve popraviti i da ćemo biti prvaci.
Kakav je bio rastanak od Celja? Proveli ste na kraju u njemu samo pola sezone.
– Prva tri dana u Budimpešti mi je bilo baš teško, do dva dana pred utakmicu nisam u glavi bio sto posto. Nedostaju mi dečki iz Celja, ta ekipa mi se zavukla pod kožu. Dosad sam odlazio iz kluba kad je bila loša situacija u kojoj nisam igrao. Kad je tako, jedva čekaš ponudu i otići boriti se za nešto bolje. Sad sam prvi put napustio klub u kojem je sve vrhunski, meni sve super, i nije mi bilo jednostavno. Nakon nekoliko dana to prihvatiš, a kao što su mi rekli u Ferencvárosu, nemam vremena za prilagodbu, doveden sam da zabijam i radim rezultate.
Najteži rastanak u životu?
– Što se tiče klubova, sigurno, a i od trenera, jer volim Alberta Rieru, dao mi je puno, napravio je od mene to što jesam.
S kojim riječima vas je Riera otpratio?
– Sjeli smo na pripremama na Mallorci na kavu, pitao me za ponude, otvoreno sam mu pokazao što imam. Rekao mi je “Ako je Ferencváros, može, tu ću te pustiti, ali u druge klubove ne. Pustit ću te samo u klub koji svaki vikend mora pobijediti jer to tebi odgovara, ti si takav i to je dobar put za tebe”. Podržao me, tako smo se rastali. S time sam dobio još veće samopouzdanje da želim baš Fradi.
Ferencváros ima žestoke i vruće navijače…
– Jedino mi Hajduk pada na pamet da ima tako dobre navijače, od klubova u kojima sam igrao. Ljudi žive za Ferencváros. Podržali su me kad sam izašao na zagrijavanje, odmah mi je bilo lakše. Nakon utakmice, budući da smo izgubili, nije bila bajna situacija. Primljen sam super, ali znam da navijači neće biti zadovoljni dok nema pobjeda. Očekivanje Ferencvárosa je da osvojimo sva natjecanja u kojima igramo. Kao Dinamo u Hrvatskoj. Moj cilj je da tome pripomognem golovima i mentalitetom. Nadam se da ću željom i voljom dignuti i ostale.
Stali ste s pogocima u završnici jeseni, imali ste i ozljedu.
– Radilo se o edemu lože, propustio sam dva tjedna, ispao iz ritma te potom bez treninga odigrao dvije utakmice. Kao ekipa smo pali kad se ozlijedilo pet-šest prvotimaca. Nisam igrač da uzmem loptu, predriblam petoricu i zabijem. Dobar sam u realizaciji, ovisim o igri momčadi.
Nekad ste itekako driblali…
– Jesam, jesam, samo sam driblao, ništa me nije zanimalo osim driblinga, ali naletio sam na Rieru, brzo me posložio u glavi, sad znam što je moje.
U Ferencvárosu je trener Robbie Keane, Irac sa 146 nastupa za reprezentaciju, koji je nosio dres Tottenhama, Liverpoola, Intera…
– Kazao mi je: “Doveden si da zabijaš golove.” Inzistira da budem u kaznenom prostoru što više, da ne idem previše na strane, da igram kao u Celju. Ostao sam s njim nakon treninga, dao mi je neke savjete, veliki je igrač, to mi puno znači. Uvjeren sam da ću napredovati baš zato što sam pod njim. I sam je bio napadač ili desetka, najviše mi je pričao kako reagirati u završnici. Puno još mogu naučiti, slušat ću svaki savjet. Svoje iskustvo, kako je on igrao, želi prenijeti na mene.
Za reprezentaciju ste dobili pretpoziv, kažete kako ćete učiniti sve da izborite Mundijal.
– Naravno. Dat ću sve što mogu, kao i svaki igrač. Želim osvojiti poneki trofej u karijeri, zabiti puno golova, a šanse će mi biti u tom slučaju puno veće i za reprezentaciju. Kad si napadač, ovisiš o golovima. Vidjet će se kako će se stvari razvijati. Za mene je jako velika stvar što sam bio na pretpozivu, kad sam se vratio u Europu nisam to ni sanjao. Ne volim puno pričati, djela su najvažnija, ona sve govore. Taj pretpoziv dao mi je još puno veću motivaciju, još sam više zapeo.
U Budimpešti će mu se uskoro pridružiti i obitelj.
– Uvijek me prate, žena mi puno pomaže, ona sve vodi, a djeca su najljepše na svijetu. Dignu te kad imaš probleme, igram radi njih. Sin prati utakmice, smišlja kako ćemo slaviti sljedeći gol. Stalno mi nešto predlaže, sad radimo babarogu, on voli maske. Kaže “danas moraš ovo, moraš ono” – smije se Franko:
– Pa kad bih to sve radio što želi, bio bi kaos.
Svi vide da imate puno tetovaža, što bi zavrijedilo novu?
– Mladost, ludost. Prije sam se volio tetovirati, a sad ću morati nešto za kćer jer za sina imam.
Biste li dodali tetovažu da odete na Svjetsko prvenstvo? Recimo, logo Mundijala?
– Ha, ha, nisam baš siguran da je to dobro. Iako bi Svjetsko prvenstvo bilo nešto najveće u mojoj karijeri i volio bih imati uspomenu. Nisam još tako daleko razmišljao.
Moguće je da u Europskoj ligi naletite na Dinamo. Imat ćete pravo nastupa u drugom dijelu natjecanja.
– Ako pobijedimo FCSB u Bukureštu u četvrtak, bit ćemo među osam najboljih i idemo izravno u osminu finala. Moguće je da izvučemo Dinamo, to bi bio susjedski derbi. Bilo bi zanimljivo. Neka dođemo jedni i drugi što dalje.
