U zadnje dvije ligaške utakmice Rijeke Toni Fruk sudjelovao je u svim pogocima! Tri od četiri pogotka je zabio, dva Hajduku (3:0) u maestralnoj partiji gdje je i izborio jedanaesterac, koji je u pogodak sigurno pretvorio Niko Janković, a i jedini riječki gol u razočaranju protiv Šibenika na Rujevici (1:1) upravo je bio djelo riječke “desetke” i novopečenog reprezentativca Hrvatske.
Fruk se, kao i većina ostalih suigrača koji su izbivali zbog reprezentativnih obveza, vratio na Rujevicu i krenuo u zajedničku misiju radnog naziva “kako pobijediti u Koprivnici”.
Iako sigurno ostaje žal što mu izbornik Zlatko Dalić u dva meča protiv Francuske nije pružio ni minutu, nema dvojbe kako je Fruku ovaj premijerni poziv u izabranu vrstu itekako dobro došao i pokazao mu da je na najboljem mogućem putu za boljitak karijere.
Gledamo li na to neigranje s isključivo pozitivne strane, treneru Đaloviću može biti drago da mu se Fruk, koji je u formi života, vratio zdrav i odmorniji nego što bi bio da je nastupio. To je sigurno dobra stvar za riječke ambicije u Koprivnici, Slaven Belupo sve je samo ne bezazlena momčad, predvođen je sjajnim trenerom Kovačevićem, a k tome je na svom terenu itekako opasan i nema dvojbe da će se od Fruka očekivati da “potegne” i put Kvarnera odnese vrijedna tri boda koja bi Bijele, neovisno o ostalim rezultatima, ostavila na čelu SuperSport HNL-a.
Naravno, nije Rijeka samo Toni Fruk, iako baš on u posljednje vrijeme igra u reprezentativnoj formi. Velika stvar, posebice u dvobojima poput ovog koji Rijeku čeka u subotu, jest i potpuni povratak Duje Čopa, riječke zimske akvizicije, koja je u svega pet utakmica u bijelom dresu pokazala i dokazala (dva pogotka i asistencija) da bi mogla biti ključ u “razbijanju” protivničkih obrana koje se često protiv Rijeke postave u dvostrukom bloku i čekaju eventualnu pogrešku.
Nedostatak kvalitetnog igrača koji se voli kretati između linija, a koji se “kao riba u vodi” snalazi i u protivničkom šesnaestercu, Rijeci je ove sezone, bez puno razmišljanja, odnijelo sigurno dvoznamenkasti broj bodova. S čak 11 neodlučenih dvoboja Rijeka je (uz Istru i Varaždin) rekorder podjela bodova u aktualnoj sezoni, a Duje Čop više je toga napravio u tih pet dvoboja (i postigao pogodaka!) nego sva tri napadača Rijeke koje je Đalović imao na raspolaganju od svog ustoličenja na poziciju glavnog trenera (Dogan, Andrić, Perica).
Dvije pretposljednje utakmice, ne računajući uvjerljivu pobjedu protiv Hajduka i povratak na prvo mjesto, možda su i najbolji pokazatelj toga zašto je Đalović, baš kao i Čop, inzistirao na svom dolasku u Rijeku. Protiv Gorice vani i Šibenika doma Rijeka je izgubila četiri boda, a uputila je ukupno 27 udaraca prema golu.
Istina, moglo bi se raspravljati o njihovoj kvaliteti, posebice u dvoboju na turopoljskom “krumpirištu”, koji se do nedavno (jer odlučili su domaćini napokon urediti travnjak) samo nominalno zvao nogometni teren, no činjenica je da bi zdravi Duje Čop sigurno dobio više od pola sata protiv Šibenika i da bi rezultat tih dvoboja tada mogao biti – drugačiji.
Ne treba žaliti za prolivenim mlijekom, Rijeka i dalje ima sve u svojim nogama i sama odlučuje o svojoj sudbini, no ta širina klupe mogla bi bitno odrediti konačni ishod borbe za dvostruku titulu.
Primjerice, Bruno Bogojević sigurno neće (zbog trećeg žutog kartona) istrčati na Apašu, stadionu koji je obilježio njegovu karijeru, a slična situacija za idući dvoboj prijeti čak petorici riječkih igrača: Majstoroviću, kapetanu Zlomisliću, Rukavini, Devetaku i Gojaku.
Dobra je stvar u svemu tome da su oba ozlijeđena igrača, igrom slučaja obje zimske riječke prinove, Oreč i Škorić, počeli trenirati i da su ozljede iza njih pomalo stvar prošlosti, dok je Oreč protiv slovenskog Tolmina i prvi put zaigrao, doduše ne u natjecateljskoj utakmici. Upravo bi Oreč mogao biti jedan od dvojice igrača koji bi mogao zamijeniti Bogojevića na desnom beku, to je njegova prirodna pozicija, no samo je pitanje ima li rođeni Dubrovčanin 90 minuta u nogama po teškom terenu, koji se u kišom natopljenoj Koprivnici očekuje ili će, pak, čelni čovjek riječke struke na tu poziciju gurnuti Maneva, koji se tek u srijedu pridružio momčadi nakon što je ušao u igru u nesretnom remiju svoje Sjeverne Makedonije protiv Walesa (1:1).
Konačno, na toj poziciji mogao bi zaigrati i Luka Menalo, koji jest po vokaciji krilo, no možda bi baš njegova hitrina i ofenzivnije sklonosti na koje je navikao mogle biti ključ uspjeha protiv momčadi koja je u 2025. osvojila više bodova nego Rijeka.
Za koga se god trener Đalović u konačnici odluči, nema sumnje da će im cilj biti jedan i zajednički: vratiti se iz Koprivnice s tri boda na Kvarner i ostati lider SuperSport HNL-a.
