Gabriel Vidović bio je starter u sve četiri Dinamove SHNL utakmice, zabio je Vukovaru ‘91 i izborio kazneni udarac u Rijeci, ali pretrpio je i kritike jer lijeva strana nudila je u prosjeku manje od desne. Ljudi koji ga dobro znaju kažu da ni sam nije osobito zadovoljan, da će reći kako to što igra nije ni blizu maksimuma njegovih mogućnosti, ali sezona je duga i sve može doći na svoje mjesto. Nakon utakmice s Istrom 1961 bilo je paljbe u komentarima i po Dionu Belji koji mu nije gurnuo loptu u mat situaciji, no centarforu se često mora tolerirati ako prvo gleda gol.
Vidović se u Dinamo vratio sretan, s golemim entuzijazmom i ovog je časa pomalo zaključan u vlastita velika očekivanja. Za razliku od prvog dolaska 2023. godine kad nije znao kako će biti prihvaćen od tadašnjih senatora, pa ni generalno što će doživjeti, ovaj je put aterirao u Zagreb siguran, samopouzdan, govor tijela na pripremama bio je pobjednički, djelovao je kao čovjek koji se vratio kući i to ga neizmjernu ispunjava srećom. Sigurniji u sebe nego ikad. I zato je dojam da ga peče što start prvenstva nije na toj razini.
Čim ga je Zvonimir Boban nazvao za njega su nestale sve dvojbe. Imao je ponudu Heidenheima iz Bundesige, portugalske Brage i jednog belgijskog kluba. Zvao ga je trener Heidenheima Frank Schmidt kako bi ga nagovorio da ipak ostane u Njemačkoj. Razgovor je odradio kurtoazno, baš nevoljko, zanimao ga je samo Dinamo. Među prijateljima je kazao:
– Kad sletim u Zagreb srce mi kuca jače, a pluća mi se rašire.
Vidović je rođen u Augsburgu, tamo je i odrastao da bi sa 12 godina otišao u Műnchen u Bayernovu akademiju. U Zagreb je prvi put aterirao sa 16 kako bi – potpisao za Hrvatsku. Od tada do isteka staža U-21 reprezentativca nosio je “kockasti” dres, a danas gaji nadu da će jednom zaigrati za A vrstu. Na prvi pogled zaljubio se u domovinu predaka i Dinamo, i to živi.
U plavom dresu ima sličnu ulogu kao prvi put: lijevo krilo koje ulazi u sredinu. Vuče ga igra u veznom redu pa kad pogledate prosječne pozicije igrača na utakmici s Puljanima ispada kao da je Dinamo bio u formaciji 4-3-2-1, a Vidović pritom lijeva osmica. Niže je djelovao nego Ljubičić kao desna osmica. Ispred su bili Lisica i Stojković, a u špici Beljo. U svemu tome lijeva strana još je jednom ostala ofenzivno nedovoljno korištena. Nije je dovoljno poklopilo ono što se od Vidovića traži i što su njegovi afiniteti. Koliko god mu se dopušta da “šara” po travnjaku, za igru kakvu Kovačević forsira najbolje je kad ima prava krila, a Gabriel se muči.
Postoje razmišljanja po kojima bi Stojković i Vidović dijelili mjesto visoke osmice ili desetke, kako u kojoj utakmici, u tom bi slučaju lijevo igrao Hoxha, a kad još malo stasa Varela, no zasad se trener Mario Kovačević nije odlučio na to jer značilo bi da Vidović manje participira na terenu nego dosad. Dobar je tehničar i još bolji šuter, zna zabiti i kad pozicija nije idealna, za njega je optimalno da što više loptu prima u kaznenom prostoru ili nadomak gdje može pucati ili proigrati. Za krilu mu nedostaje brzine, kao i vrste driblinga koja krasi bočne napadače, dok je defenzivni aspekt bitno popravio u odnosu na prvu sezonu među Modrima. Međutim, upravo u veznom redu Dinamo je doveo najviše igrača i ima najveću konkurenciju.
Vidović je sretan u Dinamu, ali i svjestan da ne funkcionira uvijek sve najbolje. Villar i Perez-Vinlöf prvi su ostali bez mjesta u startnoj jedanestorici od postave koja je krenula u prvenstvo i igrala uvodna dva kola. Obojica će se prije ili kasnije vratiti u udarni sastav, a koliko će često uživati u tome ovisi o njihovim igrama i konkurenciji. Ako Vidović bude treći koji će sjesti na klupu nikoga neće iznenaditi, no ukoliko se dogodi to neće biti zato što nije kvalitetan, nego što će prednost dobiti suigrač drugačijeg profila. Trener ga je zamijenio u svakoj utakmici, a upravo je njega prvog izvukao iz igre u posljednja dva susreta. Na redu je Varaždin gdje je jednom dao pobjednički pogodak.
Gabriel Vidović “rođen” je u Bayernu, kod kuće je u ozračju velikih klubova koji se bore za trofeje i zato se također u Dinamu jako dobro osjeća. Nakon posudbi u Vitesse, Dinamo i Mainz sada kao igrač Modrih očekuje da će u Maksimiru “eksplodirati” te jednog dana otići na više razine. Početak je tiši nego što se nadao, plavi BMW vozi u četvrtoj brzini. Još hvata pravi ritam.
