Kakvi su dojmovi o Niki Galešiću i Bartolu Franjiću, novim Dinamovim akvizicijama? Po onome što smo vidjeli na treninzima i na utakmici s Šahtarom, možemo samo ustvrditi da je maksimirski klub napravio dobar posao njihovim dovođenjem. O Niki Galešiću smo znali sve, kako i ne bi, igrao je sjajno u Rijeci, u najčvršćoj obrani SHNL-a.
Dolaskom u Dinamo samo je promijenio dres, stil igre ostao je isti. Od prvog treninga pod palicom Fabija Cannavara nametnuo se kao igrač za udarnu postavu, baš je po ukusu trenera. Mirno i bez panike iznosi lopte, točan je i precizan u pas igri koju traži Talijan. Eventualno bi Galešić mogao imati problema na širokom prostoru, jer nije baš posebno brz igrač. To je recimo vidjelo kod dvije akcije nogometaša Šahtara, kad mu je oba puta pobjegao mladi Brazilac Eguinaldo. Međutim, Dinamo ionako nema brze stopere, nisu to niti Mmaee, Theophile ili Torrente. Ali Galešić jest pokazao da je pojačanje.
Mnogo više od Galešića zanimalo nas je kako će izgledati Bartol Franjić koji se nije naigrao niti u Wolfsburgu, niti u Šahtaru. Jasno jest da je doveden na igra na poziciji lijevog beka. Iskreno, teško nam je donijeti bilo kakav konkretniji zaključak nakon dosadašnjih treninga i utakmice s Šahtarom. Protiv Ukrajinaca Bartol je djelovao korektno, uspijevao je rješavati situacije na svojoj poziciji. S vremenom će sve ti vjerojatno izgledati sve bolje i bolje, jer se pretpostavlja da će stalno igrati s obzirom da je zbog toga i doveden, nema konkurenciju na lijevom beku. Imao bi je jedino da Cannavaro tamo vrati Pierrea-Gabriela. A to je ipak teško povjerovati.
