Govorili su nam često ljudi stariji i puno iskusniji kako je Hajduk uvijek bio najbolji s jezgrom svojih domaćih igrača uz pokojeg stranca koji je doista top klasa, koji je ta kvaliteta. Provlačila se posljednjih 20 godina mnogo ta teza i izjava. I ima u njoj nešto, zaista ima.
Recimo, posljednji je put Hajduk skupinu Europske lige igrao prije 15 godina, u sezoni 2010./11. i bio u skupini s Anderlechtom, AEK-om i Zenitom. Recimo, uzet ćemo primjer pobjede protiv Anderlechta kada je gol duboko u sudačkoj nadoknadi zabio Ante Vukušić. Izbor Stanka Poklepovića za tu utakmicu glasio je ovako: Na golu je bio Subašić, desno Maloča, lijevo Strinić, a stoperski par činili su Vejić i Jurica Buljat. Par zadnjih veznih bili su Brkljača i Marin Ljubičić, na krilima Tomasov i Anas Sharbini, između njih Senijad Ibričić, a u špici junak Ante Vukušić. Dakle, od 11 igrača, tek je Ibričić bio stranac, i to samo na papiru. A što se kadra te sezone tiče, pravi stranac je bio tek Albanac Ervin Bulku.
Pričamo, dakle, o posljednjoj sezoni kada je Hajduk iskoračio u Europi. No, ovdje to uopće nije glavna tema, niti ćemo ikoga suditi po putovnicama, ali… Da se po uvodu naslutiti o čemu se radi.
Puno se na Poljudu u bližoj prošlosti lutalo po pitanju kadra. Igrači su dolazili iz cijelog svijeta, a često bili upitne kvalitete, što se na kraju krajeva dalo vidjeti i po rezultatu. Prva veća rekonstrukcija kadra napravljena je u sezoni 2015./16., a tog ljeta je krenulo doseljavanje iz svih dijelova svijeta. Stigli su, dakle, Ukrajinci Billi i Radčenko, Argentinci Velasquez i Velez, Brazilac Jefferson, Kamerunac Ohandza, Venezuelanac Arteaga…
I nije uopće problem u tome odakle dolaze. Problem je što je od njih rijetko tko uopće ostao upamćen. A rezultata nije bilo. Isti se modus operandi ponavljao i narednih godina, a rijetko tko je od došljaka ostavio dublji trag. Rezultata do sada nije bilo, kako u prvenstvu tako i u Europi. Ustalilo se tek osvajanje Rabuzinova Sunca, ali hajdučki puk i svi na Poljudu žele onu “glavnu nagradu”. Zna se koja je to, ne treba niti napominjati, a ionako je mnogima još uvijek slabo od same pomisli na naslov prvaka.
I tako smo došli zapravo do ove sezone, sezone u kojoj su Bijeli trenutno na vrhu prvenstva s plus 4 u odnosu na prvog i jedinog ozbiljnog pratitelja Dinamo. I tu je zasluženo, jer je trenutno zaista najbolja ekipa u državi. Najbolje i igra, a ima i najviše bodova.
A kako je Garcia do toga došao? Pronašao je pobjedničku formulu, ponudio igračima uloge u kojima se sjajno osjećaju. I rezultat se vidi na terenu. O Urugvajcu se znalo da voli dati priliku mladim igračima, a Hajduk ih je uvijek imao. I uvijek su znali igrati nogomet. A kako Garcia momčad slaže isključivo prema treninzima, to bi značilo da su trenutno najbolji Ivušić, Hodak, Šarlija, Mlačić, Hrgović, Krovinović, Pukštas, Sigur, Rebić, Šego i Almena. U najužem krugu je i Adrion Pajaziti, albanski reprezentativac. Nabrojana momčad je u posljednjem kolu svladala Osijek rezultatom 2:0 i zadržala prvo mjesto uoči kratke stanke.
A vidite li, recimo, kakvu poveznicu između jedanaestorice koja je posljednja odigrala grupnu fazu Eurolige i ove trenutne jedanaestorice? Odmah da se razumijemo, ne mora uopće značiti da će ova ekipa doći do sličnog postignuća, ali ključna je sljedeća stvar: pravi i realni stranac je protiv Osijeka bio jedino Iker Almena.
Hrgović, Hodak, Mlačić, Pukštas i Šego su produkt Hajdukove škole, a Rebić je Imoćanin koji je prve korake napravio u Vinjanima pa preselio u Park Mladeži. Dakle, iz dalmatinskog je bazena. Pukštas je Amerikanac, ali je na Poljud stigao kao dijete, doslovno, tako da ga se strancem ne smatra, baš kao niti Niku Sigura. Ako ćemo već analizirati statuse igrača “sa strane”, Garcia je Guillamóna i Gonzaleza praktično prekrižio, a Kosovar Raci i Gambijac Bamba ulaze s vremena na vrijeme.
Dakle, ovaj Hajduk rezultat postiže s domaćom jezgrom igrača uz minimalan broj stranaca. I ne samo da igrači ponikli na Poljudu igraju, nego i doprinose. A to je ono za čim je godinama hajdučki puk žudio. I onda se poklapa priča o legendarnoj poslovici koju nam je nedavno ponovio 72-godišnji “Frfa” Mužinić, a i neki bivši Hajdukovci znatno mlađi od njega. Očito je ta formula dobitna i teško da će Garcia od nje odustati. Zašto i bi? Uvijek je, kažu, Hajduk bio najbolji s bazom svojih igrača uz par kvalitetnih igrača sa strane. A točno je takva formula ovog Hajduka, lidera SHNL-a. Ima, definitivno, ta legendarna izjava ono nešto…
