Hajduk u igri izgleda bitno bolje u odnosu na prošlu sezonu. I to je veliki uspjeh Gonzala Garcije – u iznimno teškim uvjetima, u kojima u hodu slaže novu momčad i novu igru, trenerski se rukopis već prepoznaje. Ono što Gennaro Gattuso nije uspio napraviti u 10 mjeseci, Garcia je napravio u nekoliko tjedana.
Prošle smo se sezone stalno pitali jesu li Hajdukovi igrači toliko loši, ili ih je Gattuso sve zajedno – uključujući i Ivana Rakitića – uspio uvjeriti da ne znaju igrati nogomet, pa su se na terenu oslanjali isključivo na destrukciju, preskakanje igre i čekanje nekog genijalnog poteza Marka Livaje. Garcia je i tu temu skinuo s dnevnog reda, Hajdukovi igrači znaju i mogu igrati nogomet.
Naravno da i Garcijin Hajduk ima dosta problema, prije svega u zadnjoj trećini igre, u njoj je još uvijek jalov, teško stvara šanse za gol, tako je bilo i protiv Istre 1961. Koliko god dobro igrao, u napadu ne možeš raditi razliku bez klasnih igrača. Međutim, i to bi se trebalo promijeniti kad na teren stupi tandem Marko Livaja – Ante Rebić. Oni su igrači koji ovako posložen Hajduk mogu učiniti i napadački moćnim strojem. I to se može dogoditi dosta brzo, odnosno čim Rebić uhvati punu tjelesnu formu.
Garcia stoga ima puno razloga za zadovoljstvo koje je i sam isticao nakon utakmice s Puljanima. Međutim, jedan segment na kojem urugvajski stručnjak jako inzistira tema je mnogih rasprava. I izaziva puno podjela. Vidjeli smo na koji je način Hajduk protiv Istre primio gol. Puljani su izašli maksimalno visoko, s čak pet igrača na samom su rubu kaznenog prostora čekali da domaći krenu s igrom. Hajdukovo igrači svejedno su se odlučili kroz pasove izaći iz tog pritiska, ali brzo su izgubili loptu i primili gol.
“To je naš način na koji želimo igrati nogomet. To nam daje snagu, ali nekad se dogodi pogreška. Drago mi je da smo danas ipak bili bolji u tome, a vjerujem da su to vidjeli i navijači na tribinama. Nakon gola Istre došli smo iz takve situacije u napadačku poziciju pet na tri.”
Garciju, dakle, velika pogreška kod primljenog gola nije nimalo pokolebala, što možemo podvući kao dokaz koliko je uvjeren u svoju viziju. I koliko vjeruje u kvalitetu Hajdukovih igrača, jer takvih će situacija na utakmicama biti sve više. Zira je u uzvratu na Poljudu prva tako napala i otkrila Hajdukove poprilične slabosti u tom iznošenju lopte, a Istrin trener Goran Tomić logički je nastavio tim putem.
Pep Guardiola bio je kao trener Barcelone pionir tako riskantnog otvaranja igre. I za takav je pristup zaradio pregršt pohvala. Barca je u takvim situacijama doista na impresivan način rješavala suparnički presing i potom sjajno koristila višak prostora koji bi se otvorio na terenu. Stoga su mnogi krenuli Guardiolinim putem, ali malo je tko ostao čvrsto inzistirati na tome. Prevelik im je bio rizik od pogreški, što je i normalno, jer za takvu igru moraš imati tehnički sjajne, ali i vrlo uigrane igrače.
Svaka čast Garciji i njegovim trenerskim metodama, ali jesu li Hajdukovi igrači doista dovoljno dobro obučeni za tako riskantan pristup iznošenju lopte? Uigrani sigurno nisu. Barcelona svoje klince od 10 godina obučava za takvu igru i kroz omladinski pogon apsolutno na tome inzistira kroz sve generacije.
Kad Barcelonin junior napokon izađe iz pogona, njemu je takva igra potpuno normalna. I svejedno smo prošle sezone svjedočili mnogim situacijama u kojima bi aktualni Barcelonin trener Hansi Flick odustajao od takvog stila, te se odlučivao za startno preskakanje igre, želeći ipak umanjiti taj rizik. A nećemo uspoređivati igrače koje ima Flick s onima koje ima Garcia.
Hajdukovi igrači u velikoj većini nisu odgajani za takav nogomet, niti mogu biti uigrani, jer su s Garcijom previše kratko. Zato su griješili i protiv Zire koja to nije znala kazniti, ali i protiv Istre koja je to naplatila pogotkom. Možda bi Garcia ipak katkad trebao povući ručnu i prilagoditi svoju ideju. Kad ti suparnik izađe s četiri, ili pet igrača na rub kaznenog prostora, onda trebaš imati i rezervni plan za iznošenje lopte.
Neće dodatni osigurač u takvim situacijama na planu igre ništa uzeti Garciji i Hajduku. A bitno bi umanjio rizik od kobnih pogreški koji za sada izgleda – prevelik…