Dolazak Ante Rebića je za Hajduk velika stvar. Povratak igrača nakon 12 godina u HNL je važan trenutak i za domaću ligu. Zbog svoje kompliciranije naravi Rebić je bio poslovično podcijenjen u domaćoj javnosti. No, otkako je s 19 godina otišao u inozemne lige, s iskustvom Serie A, Bundeslige, turske Super lige, a uz nastup na dva svjetska i jednom europskom prvenstvu, doma se vraća posve drugačiji igrač. Vjerojatno je ostao introvert i osobenjak, ali Ante Rebić je (i) sad moćan igrač.
Istina je da je u posljednje dvije sezone manje igrao, no zanimljivo jest kako se gotovo ne spominje serija pehova sa zdravljem, koja ga je bitno poremetila u formi. Samo u sezoni 2023./24. bio je pet mjeseci aut, a najviše zbog discus hernije (130 dana). Sigurno je da na voljnom planu potom u Bešiktašu i poglavito u Lecceu nije Rebić pokazao maksimume. On je jednostavno takav tip igrača. Ukoliko ga okruženje dobro prihvati, odnosno trener vjeruje u njega, pružit će najbolje od sebe. Nije zato slučajno da je najbolji nogomet igrao kod Nike Kovača u Eintrachtu (100 nastupa, 25 golova i 12 asistencija), osvojivši i Kup, te kod Stefana Piolija u Milanu (123, 29-17). Oni su znali kako izvući maksimum iz njega, odnosno krotiti promjene mu (ne)raspoloženja. Pod Kovačevom rukom je napravio veliki iskorak, a to se onda poklopilo s njegovim najboljim učincima u reprezentaciji, u kojoj je bio jedan od najvažnijih aktera za ulazak u finale ruskog Mundijala. Od njegova ispadanja iz kruga reprezentacije 2021. (slučaj javnog omalovažavanja izbornika) Hrvatska više nije imala tako fizički moćnog igrača u ofenzivnom dijelu…
Hajduk je proteklih godina imao jedan veliki deficit za realnije šampionske ambicije. To je manjak brzine i ofenzivne moći, s kojom se dobiva dubina i opcije brzih okomitih proigravanja. S Rebićem će to Bijeli sigurno dobiti, taman da nije u izdanju od prije dvije-tri sezone. Rebić je i dalje snažan, hitar igrač dugog koraka, s kojim se momčad može formacijski više postaviti naprijed.
Mnogi se pitaju kako će se uskladiti igra dva igrača instinkta kao što su Livaja i Rebić, tim prije što su oboje karakterno kraćeg fitilja, osobenjaci. Tehnički-taktički gledano oni su zapravo optimalan tandem. Livaja je tehnički moćniji i pozicijski ga je teško zaustaviti (u manjem prostoru). Rebić je brži i u širem prostoru teško dohvatljiv. Ako je takav bio u ligama Petice, ne treba dvojiti da će (i dalje) biti i u SHNL-u.
Gonzalo Garcia je imao po profilu sličnog igrača u prvoj eri Istre. Monsef Bakrar se kod Urugvajca razigrao tek u drugom dijelu sezone kad nije bilo Ercega. U sustavu 4-3-3 pretežno je bio “devetka”, iako je iz Alžira stigao kao “jedanaestica” ili tzv. druga špica. Garcia će s Hajdukom, barem po sadašnjim pristupima, igrati u 4-3-3. To bi moglo značiti da bi Livaja ostao na “devetki”, a Rebić na “jedanaestici”. Ukoliko se optira za 4-2-3-1, tada bi Rebić mogao biti i “devetka”, a Livaja iza njega kao “desetka”. U svim varijantama Livaji će biti olakšan teret ofenzive jer će se suparnici sada morati fokusirati na dvije jake opasnosti a ne samo jednu…
Ono što će biti teže nego taktički ukomponirati ova dva vrhunska igrača, to je izvući maksimum od njihovog potencijala. Za što je ključan njihov pristup, ali i prihvaćanje njihove instinktivnosti u igri. Za to Garcia mora pokazati visoku dozu pragmatičnosti, višu nego što je imao u Istri. Tamo je znao bez pardona poslati na klupu igrače koji nisu ispunjavali njegove zahtjeve (i šablonu, ali i maksimalni pristup) na treningu, a kamoli na utakmici. Uspije li od tih glavnih igrača dobiti 100-postotni učinak i da ga tehničko-taktički slijede, onda će Hajduk imati ubitačan tandem u kojem će se oba igrača (i unutar momčadi) osjećati moćno i zadovoljno. To je zapravo ključ dileme hoće li Bijeli ove sezone napokon kvalitativno iskoračiti…
