Gonzalo Garcia sjajno je iskoristio reprezentativnu stanku u listopadu. Hajduk je nakon nje u prvenstvu nanizao tri pobjede (u Puli 3:0, u Gorici 3:1 i na Poljudu protiv Osijeka 2:0) i remi (u Koprivnici 0:0), a u Kupu je u Vinkovcima izbacio Cibaliju (0:0, 4-2 nakon penala).
Urugvajski trener sa španjolskim školovanjem u tim je utakmicama napravio tri značajne promjene – odustao je igre s tri stopera, stavio Michelea Šegu (25) na mjesto centarfora, a Luki Hodaku (19) povjerio poziciju desnog beka. Sva tri poteza bila su pun pogodak.
Garcia u ovoj stanci opet ima dva tjedna za “glancanje” igrača, ali i taktike koja mu je u prethodnih pet utakmica bila toliko dobra. Ima Garcia i jedan iznimno važan zadatak – uklopiti Marka Livaju (32) u pobjedničku shemu. Zadatak koji na prvu ne bi smio biti težak, jer riječ je o daleko najboljem igraču Hajduka već pune četiri godine, koji bi po svim nogometnim pravilima momčadi trebao donijeti veliku kvalitetu više. Međutim, Garciju čeka posao koji i nije tako jednostavan…
Hajduk je u prethodnih pet utakmica izgledao baš onako kako svaki navijač želi vidjeti svoju momčad. Igrali su Splićani u visokom presingu, s podignutim linijama, s 10 igrača u polju koji su sinkronizirano i vrlo agresivno odrađivali fazu obrane. Plod takve igre je samo jedan primljeni pogodak, a i taj je Gorica zabila nakon što je Hajduk već imao 3:0 i riješenu utakmicu. U prvih devet kola Splićani su primili sedam golova (0,77 po utakmici), u zadnja četiri samo jedan (0,25). Pomak je i više nego očit.
Možda presudnu ulogu u tako pozitivnoj obrambenoj transformaciji Splićana odigrao je napadački trojac Šego – Ante Rebić (32) – Iker Aleman (21). Njih su trojica bili prvi u pritisku na suparnike pri iznošenju lopte, ali jednako su dobri i agresivni bili i kad bi stali u klasičan obrambeni blok. Rebić i Aleman pratili su u stopu suparničke bekove na svojim stranama svaki put kad bi se oni digli visoko.
“Užitak je igrati obranu kad vidiš kako je odgovorno igra kompletna momčad”, istaknuo je i Zvonimir Šarlija (29), stoper koji je u tih pet utakmica odigrao bez pogreške, a ranije je znao dobiti pregršt (zasluženih) kritika.
Nisu Šego, Rebić i Almena dobro igrali smo u fazi obrane, bili su itekako važni u napadačkim akcijama Hajduka. Šego je zabio četiri gola, Almena, jedan, Rebić je imao jednu asistenciju. K tome su i Almena i Rebić sudjelovali niz akcija koje su završavale prilikama za gol, ili barem opasnim situacijama.
Ukratko – sva trojica odigrala su svoje role na odličnoj razini i neupitne su njihove zasluge za 10 osvojenih bodova u četiri utakmice.
I sad se vraća Marko Livaja, kapetan, daleko najbolji igrač i daleko najveći autoritet u svlačionici. Igrač koji je u posljednje četiri godine bio toliko dobar da je u napadačkom segmentu praktički sam držao Hajduk visoko na tablici. U prošloj sezoni Livaja je zabio 19 prvenstvenih golova (uz 10 asistencija), a prvi sljedeći igrač bio je na tri gola. Slično je bilo i prethodnih sezona.
Međutim, Hajduk ne može s Livajom igrati isti nogomet kao što je igrao sa Šegom. Šego je igra iznimne brzinske izdržljivosti, sposoban neprestano u visokom intenzitetu pritiskati suparničke stopere i pritom sačuvati dovoljno snage da može biti opasan po gol. Livaja to ne može, ne samo zato što je sedam godina stariji i značajno korpulentniji igrač od Šege, nego i zato što nikad u karijeri nije igrao na takav način. I to je problem za koji Garcia mora pronaći rješenje.
Naravno da nije upitno da će Hajduk s Livajom dobiti neupitnu klasu više u napadu – Livaja je bolji od Šege u duelu, u čuvanju lopte u realizaciji, u skoku, u razigravanju suigrača, u kreaciji… Samo, Šego je puno bolji u presingu, odnosno u ulozi najisturenijeg, ali i vrlo važnog pokretača obrane. Hajduk bez Šege u špici neće više biti tako dobar u obrani, a Garcia mora pronaći način kako da Livaja tu razliku nadoknadi napadačkim doprinosom. I kako da usput “zamaskira” određene rupe koje će se pojaviti kada Šege ne bude na terenu.
Također nije nimalo lako Šegu staviti na klupu, jer kako se odreći napadača koji je – uz sve lovorike koje je dobio za presing i način igre općenito – u četiri utakmice zabio četiri gola? Šego na sve to svojim pristupom izrazito pozitivno utječe na kompletnu momčad, jer kad vidiš kako sprinta, kako će netko drugi samo stajati?
Je li rješenje Šegu vratiti na poziciju lijevog krila, na kojoj je i proveo najveći dio seniorske karijere? Šego je napokon iz Varaždina i vraćen na Poljud kao krilo. Međutim, postoji nekoliko upitnika kad pričamo o Šegi na krilu. Najprije stoji činjenica da kao krilo nije pokazivao ni trećinu onoga što pokazuje kao centarfor. Dalje, na lijevom krilu igra Rebić, čija je forma u evidentnom usponu, a doprinos u igri od jako velike važnosti.
Rebić na terenu u svakoj situaciji ne štedi ni sebe ni suparnika, probija bok poput buldožera, sve češće razigrava suigrače i dolazi u samo završnicu, a fascinantno je dobar i odgovoran u fazi obrane. Način na koji se Rebić diže u formi u sljedećem bi razdoblju Hajduku trebao donijeti i više njegovih pogodaka, jer “pravi” Rebić mora zabijati golove. Nelogično bi bilo takvog Rebića skloniti na stranu.
Postoji – doduše – opcija da Livaja igra centarfora, Šego lijevo, a Rebić desno krilo. Što bi značilo da Almena seli na klupu. Bi li to ipak bila pametna opcija? Napraviti tri rošade u napadu koji u zadnjim utakmicama tako dobro funkcionira?
Nemojmo najprije zaboraviti da Rebić na desnoj strani napada nije dobar kao što je na lijevoj, a i Almenina uloga u Hajdukovoj igri nikako nije zanemariva. Mladi Španjolac također je igrač koji se diže u igrama, puni teren i u napadu i u obrani, odlično se uklopio u novu igru koju Garcia forsira. Almena je i poprilično “plemenit” igrač, koji iskazuje veliki smisao za igru i odličan je u razigravanju suigrača. Ljevonogi Španjolac tako donosi i dosta kreativnosti na boku, što je Hajdukov veliki plus. Rebić i Šego tu kreativnost nemaju.
Ima Almena i mana, jer da nije tako ni bi bio na posudbi u Hajduku nego bi igrao negdje u Španjolskoj. Nedostaje mu samopouzdanja u situacijama kada može zabiti gol, kao da kalkulira što napraviti, umjesto da jurne izravno na gol. Vidjeli smo protiv Osijeka njegovu lošu reakciju nakon što mu je Rebić dao sjajnu loptu s kojom je mogao izaći ravno na golmana, ali to se zbog njegove neodlučnosti nije dogodilo. Međutim, Almena je svejedno u kratkom roku izrastao u važnog igrača Hajduka i nije slučajno u Garcijinim planovima ispred brzonogog i prodornog Bambe.
Garciju stoga čeka veliki izazov do derbija koji Hajduk 22. studenog igra na Rujevici. Livaja je protiv Osijeka u subotu dobio 10-ak minuta, do Rijeke bi već mogao biti potpuno spreman. Hoće li mu Garcia pružiti priliku od prve minute ili će ga još neko vrijeme čuvati kao moćan adut s klupe? I ako se odluči Livaju odmah gurnuti u vatru, tko će od trojca Šego – Rebić – Almena morati na klupu?
Svaki od njih igrama je zaslužio mjesto u udarnoj postavi, ali isto tako nitko od njih nema sposobnosti koje ima Marko Livaja…
