Nova utakmica, novi upitnici. Tako nekako bi se dala sročiti utakmica između Istre i Hajduka iz bijeloga kuta. Može se pulskih 90 minuta gledati i kroz prizmu nova dva boda koja su izgubljena u utrci za vrh. Iako se svaka ekipa voli najviše baviti sama sa sobom, a protivnici se ne gledaju, postoji bojazan da Dinamo već na početku prvenstva ne pobjegne na nedostižnu prednost.
Daleko od toga da je prvenstvo gotovo, nije nipošto, ali polako se javlja zabrinutost. I Dinamo i Rijeka trenutno izgledaju bolje od Hajduka i to nije nikakva tajna. Krajnji rezultat i podjela bodova je sama po sebi razočaravajuća, ali treba reći da je dojam bio znatno bolji no u ranijim utakmicama ove sezone. Ipak, ne živi se od dojma nego sve staje u rezultat i bodove na kontu. Jedan od tri je za bijele u Puli premalo, iako se da analizirati je li Hajduk zaslužio i puni plijen. Mnogi će reći da jest.
Dva ključna problema koja se vuku od početka sezone jesu manjak kreativnosti i neefikasnost. Može se reći kako su bijeli protiv Istre stvarali i više nego dovoljno opasnosti za gol domaćina, ali taman kada je hajdučki puk pomislio da će se Gattusovim trupama konačno otvoriti, javio se drugi problem koji očito još uvijek nije riješen. Ne mogu bijeli nikako zabiti gol, dobro hajde, mogu, ali u nekom normalnom danu u uredu trebao je Majkić i više puta vaditi loptu iz svoje mreže. Stvarao je trojac Sahiti, Pukštas i Livaja konstantu opasnost po gol Istre, ali ako ćemo biti kirurški precizni, štekala je, rekli bismo opet, egzekucija.
Igrač utakmice bio je upravo čuvar domaće mreže Lovro Majkić koji je upisao čak 8 obrana, a Hajduk je na njegova vrata tukao 17 puta. Prevelika je to brojka da bi se zabio samo jedan gol, ali s tim problemom bavit će se Gattuso kao što se bavi od početka sezone. Dojam koji se polako počinje stvarati na temelju viđenog jest da bijeli imaju problem s otvaranjem utakmice.
Posljednja tri protivnika načela su Hajdukovu obranu u prvih 10 minuta susreta, a posebno rigorozan bio je Heister koji je čekao tek 57 sekundi. Kako je utakmica odmicala tako se Hajduk stabilizirao i počeo prijetiti. Bile su to ozbiljne prigode, ali Majkić se pretvorio u Lava Jašina. Često bijeli dopuste da se protivnički golmani razbrane pa na kraju završe utakmicu s rukometnim brojem obrana. Utakmica je generalno bila ugodna oku, igrao se solidan nogomet.
Nije Istra takoreći parkirala autobus, već su Puljani prijetili preko protunapada i relacije Filet–Lawal čija oba člana bi imala mjesta u današnjoj momčadi Hajduka. Pogotovo se svidio taj nigerijski brzanac Fago Lawal. Čovjek je živa vatra i napast, taj ne bira. Prijeti iz svih oružja, a sa svojim kolegom čini napadački dvojac kojeg bijeli traže već sezonama.
Da se razumijemo, nisu Lawal i Filet Mbappé i Vinicius, ali valja podvući da imaju sve ono što trenutno treba bijelima. Dok Kalinić Gattusu ne nađe nekog svog Lawala, Gattusu ostaje da pokuša namjestiti nišanske sprave svojim napadačima. Problem je što su mu Sahiti i Pukštas na izlaznim vratima pa je i pitanje s kime će u budućnosti provoditi vježbe tog tipa.
Ono pozitivno iz utakmice na Drosini za hajdučki puk jesu naznake buđenja njihovih ljubimaca, sad još samo moraju otkriti kako zabiti gol ili više. Jedini tko s tim nema problema je Marko Livaja koji je opet bio sjajan, a pomogao mu je u velikoj mjeri asistencijom Šimun Hrgović. Ponovio je ovaj dvojac tako identičan pogodak kao protiv Varaždina.
Zalog za budućnost postoji, ali treba početi skupljati bodove dok ne bude prekasno. Gattuso bi volio da to bude već protiv dobro uzdrmanog Osijeka. Ali mora on prvo proći kroz potencijalno jako zanimljiv tjedan.
