Ivan Perišić (35) priključio se Hajduku na pripremama za novu sezonu. I to je najveće pojačanje koje je Gennaro Gattuso dobio otkako je stigao na Poljud. Znamo da je Gattuso prije nekoliko dana kazao da mu hitno trebaju krilni igrači, a Perišić je krilo, dugogodišnje vrhunsko krilo na svjetskim razinama, ali s utegom teške ozljede križnih ligamenata koja ga je zadesila prije 10 mjeseci. Perišić se vratio na teren još 7. travnja i odigrao od tada 13 utakmica (osam u Hajduk, pet u reprezentaciji). Nažalost, nije to ni izbliza bio onaj stari Perišić. Koliko je stoga realno očekivati da Gattuso u Perišiću dobije igrača kakvog traži?
“U SAD-u igrač koji je operirao prednji križni ligament koljena prvu utakmicu igra najmanje godinu dana nakon operacije. U Europi su liječnici stava da se igrač može vratiti nakon devet mjeseci, ne ranije. Perišić se vratio nakon šest mjeseci, što je vrlo rizično, ali s obzirom na njegove godine, želju da pomogne Hajduku i reprezentaciji na Euru bilo i sasvim razumljivo”, ispričao nam je prije nekoliko mjeseci doktor Goran Vrgoč, specijalist ortopedije, iznimno cijenjen stručnjak po pitanju ozljeda koljena.
Perišić je – dakle – puno riskirao, a za sada prevladavaju stavovi da nije puno profitirao. U Hajduku je u tih osam nastupa zabio jedan gol (fenomenalan volej u Puli), ali daleko od toga da je na terenu bio igrač prevage. Što je bilo potpuno očekivano, jer su teška ozljeda i duga stanka morali uzeti svoj danak, posebno kad se zna da se Perišić vratio tri mjeseca prije svih preporuka današnje medicine.
Perišić je na Euro stigao s 10 utakmica u nogama, te s puna dva mjeseca na terenu. I ponovno je bio daleko od pune forme, opet sasvim očekivano, jer formu moraš uhvatiti prije Eura da bi na njemu mogao odigrati značajnije role. Teško se uopće sjetiti bilo kojeg svjetskog igrača koji bi se u formi dizao kroz tako naporan i kvalitetan turnir. K tome, razina igre koja se tražila na Euru nekoliko je stepenica iznad razine koju je Perišić doživio u osam nastupa za Hajduk. I nemoguće je bilo očekivati da će Perišić samo tako napraviti iskorak.
Perišićevo priključivanje pripremama Hajduka stoga možemo prezentirati i kao treću fazu njegovog povratka. U prvoj se još u travnju lagano vraćao u nogometni život. Igrao je na rutinu, pažljivo se čuvajući duela, ne ulazeći u puni sprint. Vratio se, ali je u prvom planu bilo osjetiti tereni i igru, a nikako ne ići punom snagom.
Sljedeća etapa zbila se u dresu Vatrenih. Iskušao se Perišić kao adut s klupe, jednom je na lijevom beku krenuo i kao starter; ali igre su mu bile slične kao i u Hajduku – daleko od onog Perišića od prije godinu dana. I opet sve očekivano, sve po nogometnim logikama. Na Euru gledamo nogomet u kojem je fizička komponenta važnije nego ikad prije. I praktički nemaš što tražiti na terenu ako nisi 100 posto spreman. Što Perišić iz objektivnih razloga nije ni mogao biti.
Sada je na redu treća faza Perišićevog pokušaja da se vrati u punu formu. Treća koja bi realno trebala biti i presudna za nastavak njegove karijere.
Gattuso je trener koji je u nogometu prošao sve još kao igrač Milana. Nagledao se Talijan suigrača, potom i igrača koje je vodio, a koji su imali teške ozljede. Zna dobro koliko im je trebalo da se vrate na staro. Gattuso stoga nije rekao ono što su možda neki očekivali – “Perišić će biti krilo koje će riješiti Hajdukove probleme na terenu”. Mogao je to reći, nitko mu to ne bi zamjerio, ali Gattuso je trener koji se prije svega vodi nogometnim postulatima, a i nije sklon populističkim izjavama.
Talijanski trener zna da nema pravo u Perišiću odmah tražiti igrača prevage, ili igrača odluke, premda dobro zna da je Perišić godinama bio i jedno i drugo. Međutim, Gattuso zna da će u trećoj fazi Perišićevog povratka strpljenje igrati presudnu ulogu. Perišić se najprije mora vratiti u punu igračku formu – šteta što nije prošao dosadašnji dio priprema – a onda mora prevladati i psihološki segment straha od nove ozljede. To su dva glavna preduvjeta da Hajduk na terenu dobije Perišića kakvog treba, koji će u stanju biti prevaga u svakoj utakmici, tko god bio s druge strane.
Da bi to ponovno postao Perišić se treba maksimalno pripremiti, te biti oslobođen “straha” od punog sprinta i čvrstih duela. A za sve to će trebati vremena. S tim da jamstva nema, ne zato što Perišić nije spreman napraviti sve što je potrebno da bude onaj stari, nego i zato što se u njegovim godinama (35) iznimno teško vraćati nakon takve ozljede.
Međutim, Perišić je s druge strane nevjerojatan borac, profesionalac kakav se ne susreće često. Perišić se ne bi priključio Hajdukovim pripremama da nije uvjeren kako će uskoro ponovno biti onaj stari. Ako je netko zaslužio još sezonu, ili dvije na visokoj razini, onda je to Ivan Perišić – igrač koji je karijeru napravio na fascinantno profesionalnom pristupu nogometu.
Hajduk i Gattuso napravit će što god je moguće da Perišić ponovno zasja. Perišiću jednako tako treba Hajduk, treba mu domaća sredina koja ga cijeni, koja će mu dati maksimalnu podršku. Važno je samo da svi zajedno budu dovoljno strpljivi, jer u nogometu se na takvim razinama ništa ne može dogoditi preko noći…
