Hajduk je puno uložio u dovođenje krilnih napadača ove sezone. Krenuo je s Gambijcem Abdouliejeom Sanyangom, potom na jednogodišnju posudbu uzeo svog nekadašnjeg igrača Stipu Biuka iz španjolskog Valladolida, da bi u zimskom mercatu angažirao Michelea Šegu te Ukrajinca Nazarija Rusina i Slovenca Jana Mlakara, koji također mogu igrati u ulozi krilnog napadača, premda su im druge ofenzivne pozicije primarne.
Trener Gennaro Gattuso je ukupno osam igrača koristio na krilima, ali petoricu smo stavili u analizu. Jer, Kalika je znao Talijan gurati na krilo, međutim, većinom je ipak igrao na polušpicu. Mlakar je dobio četiri prilike ulascima s klupe, ali s 134 minute ne ulazi u konkurenciju sa suigračima, koji imaju neusporedivo više vremena provedenog na terenu. Isto kao i Rusin, koji ima 137 minuta na travnjaku u Hajdukovom dresu.
Od pet krilnih napadača kojima je Gattuso najviše vjerovao, najveću minutažu priskrbio je Biuk. Najstandardniji prošle jeseni upisao je gotovo sve nastupe, ali u prvom dijelu sezone pružio je iznimno skromni učinak. Tek jedan pogodak i jednu asistenciju. Još jedan je zgoditak na svoj račun pridodao u proljetnoj polusezoni kad ga je dolazak Šego preselio na klupu. Zbog učinka Biuka vraćen je Šego iz Varaždina, ali i njegovi se zgodici tek očekuju.
Sanyang je prošlog ljeta stigao iz francuskog drugoligaša Grenoblea kao jedini igrač za kojeg je Hajduk platio odštetu. Svota od 600.000 eura sasvim sigurno nije beznačajna, ali Gambijac nije opravdao povjerenje. Skromno se predstavio u prvom dijelu natjecateljske sezone jer upisao je tek jedan pogodak. Alibi može potražiti u ozljedi zbog koje nije igrao sve od sredine kolovoza do početka listopada, ali činjenica jest da se Sanyang “probudio” tek u drugom dijelu prvenstva, s obzirom na to da je u pet utakmica nastavka ligaške utrke napravio više nego u kompletnoj jeseni.
Dolazak Šege i dva napadača na posudbi (Mlakar, Rusin) sigurno je pojačao angažman Sanyanga i Biuka, ali na nesreću Gambijac se ponovno ozlijedio, a Biuk nastavlja ulaziti s klupe za pričuvne igrače. Stoga se njihov ukupni statistički učinak sporo mijenja.
Dok je Gattuso forsirao krila koja su po svom igračkom rejtingu trebala biti pojačanja za Hajdukovu prvu postavu, dobio je dvojicu krilnih napadača kojima se malotko nadao. Pronašao je neočekivane, nećemo kazati “slučajne” junake, jer sigurno je imao razlog zašto im je ponudio priliku. Durdov je sa 16 godina prošlo ljeto ušao u roster poljudske momčdi kao opcija na desnom krilu, a pritom je i Sigura pomaknuo naprijed s beka. Durdov i Sigur zajedno su potpisali šest zgoditaka, svaki po tri. Više od svih ostalih krila zajedno!
Brojke ponekad nisu realan pokazatelj, ali u Gattusovom slučaju nema dvojbe da su usmjerila trenerova razmišljanja. Primjerice, u derbiju s Dinamom prošle nedjelje na maksimirskom stadionu Sigur je krenuo od prve minute kao desno krilo, a njegova zamjena Durdov asistirao je pri kraju nadmetanja Krovinoviću za konačni rezultat (2:2).
Šego će sigurno i nadalje ostati prvi Gattusov izbor na lijevom krilu, dok će Sigur i Durdov dijeliti minutažu na desnom krilu barem dok se od ozljede ne oporavi Sanyang. Ali, desno krilo ostaje otvorena priča jer nitko se nije profilirao kao neprikosnoveno rješenje.
Srećom po Gattusa, ima širok izbor, ali koliko god rotirao, u napadu se ipak svi oslanjaju na Livaju. Krila igraju, mijenjaju se i lijevo i desno, ali Livaja jedini redovno zabija. No, protiv Gorice u nedjelju kartoni ga odvajaju od nastupa…
