Za vrijeme Ivana Leke u Hajduku često smo mogli čuti izraz “match winner”. On je tim riječima opisivao igrača koji bi donio pobjedu. Sličan bi se epitet mogao nadodati uz Abdouliea Sanyanga u 90 minuta utakmice protiv Belupa.
Ako je na Farskim Otocima izgledao nekako nedorečeno, minule nedjeljne večeri bio je potpuno suprotan. Živ, rastrčan, aktivan. Bio je ponajbolji akter utakmice, a svoj odličan nastup okrunio je pogotkom. Asistenciju mu je oduzelo upitno zaleđe Rokasa Pukštasa, ali mogao je uredno ispuniti sve statističke kolone.
Hajdučki puk bio je pomalo skeptičan nakon Gambijčevog potpisa s obzirom na to da je došao iz francuskog drugoligaša Grenoblea, a Hajduk s drugoligaškim pojačanjima generalno i nema neke sreće, pogotovo kad se u obzir trenutna pozicija Benrahoua i Dajakua. Ne treba ipak zanemariti činjenicu da Sanyang ima status reprezentativca Gambije i da je Hajduk za njega, u trenutnoj situaciji gdje blagajna nije ni blizu puna, izdvojio 600.000 eura, što je potvrdio i sam Gattuso.
Dugo su se vagale opcije, Gambijac je stigao na Gattusovo inzistiranje, a Nikola Kalinić je prilikom potpisivanja ugovora napomenuo kako je u procesu skautinga već dvije godine.
Doista, Gattuso je dugo tražio krilo koje mu odgovara, a već po prvim nastupima vide se naznake koje daju odgovor na pitanje zašto je izabrao baš Sanyanga. Osim što unosi nered u protivničku obranu, stigne i pomoći svojoj posljednjoj četvorci. Redovito će se vratiti i zatvoriti, nešto slično što je radio svojevremeno Jan Mlakar.
Godinama Hajduk traga za učinkovitim krilnim igračem, rekli bismo još od Jeana Kouassija, koji je bio ljubimac navijača. Dobru je statistiku imao i Jairo, ali zgodna je usporedba dvaju Afrikanaca. Igrači s tog kontinenta koji su u prošlosti nosili bijeli dres uvijek su znali stvoriti nekakvu konekciju s navijačima, a sudeći po Sanyangovim riječima da puni stadion iz njega izvlači nešto više, brže, bolje i jače, mogla bi ovo biti još jedna lijepa kombinacija.
Svojevremeno je kamerunski napadač Franck Ohandza žario i palio hrvatskim, ali i europskim travnjacima i stekao epitet ikone u Splitu.
Njegove su sjajne performanse ipak bile kočene čestim ozljedama, no unatoč tome spomen njegova imena znan je svakom stanovniku grada pod Marjanom. Uostalom, on je lakše pamtljiv pod nadimkom Frane Zolja, a nešto ranije je Jean Evrard Kouassi prozvan Kvasina.
Ako ćemo secirati gambijske nogometaše na Poljudu, mnogi će se sjetiti Hamze Barryja, veznjaka koji je dugo bio u Hajduku i skupio više od 100 nastupa u bijelom dresu, a koji je svom kolegi iz reprezentacije nakon potpisa za Hajduk uputio čestitku.
Nakon tri utakmice nema mjesta nikakvim zaključcima, ali valja reći da je Sanyang krenuo obećavajuće. Ostaje za vidjeti može li isporučivati u kontinuitetu. Ovakvim pristupom neće mu dugo trebati da osvoji srca navijača. Puno važnije za Hajduk bilo bi da nastavi interpretirati konkretan učinak na terenu u obliku golova ili asistencija jer taj potencijal očito u njemu leži.
U trenutnom odnosu snaga vjerojatno je Sanyang ispred svoga konkurenta Sahitija, koji djeluje totalno indisponiran i dekoncentriran, čini se da je stekao status prvotimca, a novu šansu da zasja trebao bi imati u četvrtak protiv Ružomberoka.
