Hajduk se ovog ljeta na neki način pretvorio u momčad Gennara Gattusa. Talijan je prepoznatljiv u svakom dijelu svijeta i njegov je dolazak na Poljud zapravo jedan od najspektakularnijih trenutaka u povijesti Prve HNL. Nije baš normalno da netko s takvim imenom, netko tko tek ulazi u najbolje trenerske godine, a već je vodio klubove poput Milana, Napolija, Marseillea i Valencije – završi u Hajduku. I usput odbije nekoliko puta unosniju ponudu iz Saudijske Arabije.
Međutim, Gattuso je samo trener, neće on biti taj koji će na terenu donositi pobjede. Talijan će svoje igrače maksimalno pripremiti, vjerojatno i dobro posložiti, ali ne može on odlučivati utakmice i zabijati golove.
Dolazak Ivana Rakitića u Hajduk drugi je spektakularan trenutak koji se ovog ljeta dogodio Hajduku. I Rakitić se odrekao silnih milijuna u Saudijskoj Arabiji da bi ispunio obećanje i obukao majicu Hajduka. Ni to baš nije uobičajeno u nogometnom svijetu. Posebno zato što Rakitić nije Splićanin, nije ni dijete Hajduka, nego je odrastao u Švicarskoj.
Već smo u nekoliko tekstova naglašavali da igrač Rakitićevog rejtinga nikada nije došao na Poljud. Hoće li stoga Rakitić automatizmom biti “taj” kojem će Gattuso povjeriti momčad u ruke? Svaka momčad u pravilu ima “glavnog” igrača, hoće li to u novoj sezoni na Poljudu biti Rakitić?
Realno je ipak reći – ne. Iz dva razloga. Prvi je što Rakitić ima 36 godina i više nije igrač kakvog pamtimo u dresu Barcelone, Hrvatske ili u najboljim danima u Sevilli. Jedan Jose Mourinho tih je godina u Rakitiću vidio “čudesnog veznjaka koji je vjerojatno najpodcjenjeniji igrač na svijetu”. Rakitić više ne ide u krug veznjaka svjetske klase. Napokon, u Al Shabab je otišao nakon što je spoznao da u Sevilli više neće imati status jednog od glavnih igrača, ili barem status startera.
U Hajduku će Rakitić neupitno biti glavni vezni igrač, onaj koji će voditi igru i kojeg će se puno toga pitati. Međutim, ključna uloga ovog Hajduka po svemu bi morala pripadati – Marku Livaji (30).
Neobično je ovo ljeto kad pričamo o Livaji. Otkako se prije tri i pol godine vratio iz AEK-a, Livaja se preko noći nametnuo u ultimativnu zvijezdu Hajduka i kompletne lige. Prije svega učinkom – u 130 utakmica za Hajduk zabio je 72 gola kojima je pridodao i 33 asistencije. Fantastičan doseg, posebno kad znaš da je u tom periodu Hajduk često bio u napadačkim problemima i jako je malo zabijao.
Livajin je plan u startu bio doći na Poljud, odigrati nekoliko utakmica i onda produžiti u inozemstvo. Na sreću Hajdukovih navijača, plan je brzo “propao”, jer je nakon tri mjeseca igranja u Splitu stekao status kakav nije imao nitko još od 80-ih i Blaža Sliškovića. Livajina zvijezda nosila je Hajduk sve ovo vrijeme, utakmice na kojima je igrao često su izgledale kao “one man show”. Nikada u HNL-u Hajduk nije bio tako ovisan o jednom igraču.
Stoga je Livaja pune tri i pol godine bio taj s kojim je počinjao i završavao svaki razgovor o Hajduku, u kojem je radio praktički što je god poželio. Spomenut ćemo samo nastupe na Torcida kupu, turniru u malom nogometu. Hajdukova sezona već je bila počela, a Livaja je uredno tamo igrao, te nemilice zabijao i asistirao. Takve su stvari već godinama nezamislive u profesionalnom nogometu i izvan sezone, a kamoli nakon što je sezona krenula. Livaja se na to nije obazirao, a klub mu je dopuštao da radi što hoće. Toliko je bio dominantan, ne samo na terenu…
Sve do ovog ljeta. Livaja se s Gattusovim dolaskom preko noći “sklonio s naslovnica i zvjezdanih pozornica”. Tri i pol godine pratio mu se svaki korak, a unazad mjesec dana tek bi se zabilježilo da je na pripremama zabio ili možda asistirao. Livaja se opet “preko noći” spustio sa zvijezda i vratio među ljude.
Međutim, Livaja je i dalje “taj”, jedini Hajdukov igrač koji je u stanju zabijati i odlučivati utakmice u serijama. Prošle sezone to nije radio, barem ne u serijama, načele su ga ozljede, a izgledao je i tromije, dosta potrošeno. Sada je sve oko Livaje potpuno drugačije, a on je taj koji se najviše promijenio.
Gattuso ga nije samo “skinuo sa zvijezda”, nego ga je i resetirao na postavke s kojima je stigao iz Atene, te s kojima je dugo nosio Hajduk. U AEK-u je Livaja dominirao kompletno grčkom ligom, ali ne toliko pogocima, koliko igrom u kojoj je puno toga gradio. Livaja je tada bio sjajno tjelesno pripremljen, za razliku od posljednjih godinu dana na Poljudu. Povlašteni status ga je po tom pitanju vidljivo unazadio, ali važno je naglasiti da je Livajina krivica po tom pitanju svakako bila manja od krivice kluba.
Uglavnom, Livaja je u proteklih 30 dana priprema radio kao nikad otkako se vratio na Poljud. Prvi je dan vaga pokazala 3 kg viška, što je riješio u manje od tjedan dana. U pripremnim utakmicama jasno se vidjelo koliko je smršavio te koliko više trči i sudjeluje u igri. Kod Gattusa zvijezda nema, postoje samo igrači koji daju sve od sebe i koji mogu, te oni koji ne mogu.
Znamo da je Gattusov konačni plan Livaju pretvoriti u drugog napadača, ili polušpicu. Livaja od proljetos ni slučajno ne bi mogao igrati takvu ulogu, ali sadašnji Livaja to može. Sadašnji Livaja to je igrao i u AEK-u, kada ga je odveo do naslova prvaka i za mnoge bio najbolji igrač prvenstva. Lakši je, iznimno spreman i prepun motiva.
Gattusov plan s Livajom za sada ima jedan veliki problem. Hajduk naime nije uspio dovesti centarfora koji bi igrao ispred Livaje. Znamo da je Hajduk pokušao dovesti Belju, koji ga je odbio, te da i dalje vjeruje kako će dovesti Edina Džeku da zaigra u tandemu s Livajom. Do Džekinog dolaska, ili do dolaska nekog drugog centarfora, Livaja će morati igrati klasičnog napadača, jer je jedini u klubu koji uopće može igrati na toj poziciji. Donekle bi to mogao igrati i Trajkovski, ali on je ozlijeđen i sigurno neće biti spreman za igru prije 10. kolovoza.
Livaja više ne smije biti “one man show” želi li Hajduk igrati moderan i pobjednički nogomet
Nije Livaji problem igrati centarfora, jer na Poljudu je veliku većinu od 130 utakmica bio na najisturenijoj poziciji momčadi. Doduše, s gubitkom nekoliko kilograma, te uz iznimno teške pripreme koje je Gattuso nametnuo, Livaji će trebati malo vremena da povrati snagu s kojom je dominirao u duelima. Kada mu se tijelo do kraja adaptira na nove okolnosti, Livaja bi ponovno morao biti “stroj” za golove i asistencije. Drugačiji, moderniji, lakši i brži “stroj”, ali apsolutno spreman za vraćanje statusa najboljeg igrača lige. Kojeg je u prošloj sezoni zasluženo izgubio.
Takvom će Livaji Gattuso neupitno povjeriti ulogu ključnog igrača momčadi, onog kojeg će se na terenu najviše pitati. Rakitić je jedno vrijeme u Sevilli bio igrač koji je odlučivao utakmice u serijama (u 34 prvenstvena nastupa 12 golova i 12 asistencija), ali to je bilo prije točno 10 godina. Rakitić s 36 godina ne može više igrati takav nogomet.
Livaja s 30 itekako može. Može biti bolji nego što je ikad bio. A Hajduk, Nikola Kalinić i Gennaro Gattuso imaju zadatak okružiti ga s dobrim igračima, sposobnim odlučivati utakmice. Rakitić je sigurno jedan od takvih, ali trebat će ih još dovesti, barem dvojicu, centarfora i krilo.
A Livaja više ne smije biti “one man show” želi li Hajduk igrati moderan i pobjednički nogomet…
