Prije nešto više od godinu dana još je uvijek trčao drugoligaškim hrvatskim travnjacima. U Prvoj NL bio je jedan od najboljih igrača Jaruna, lako se moglo pretpostaviti da će Karla Abramovića sudbina odvesti na više razine, ali da će uzdrmati mrežu Crystal Palacea i povremenog vratara engleske reprezentacije Deana Hendersona…
– Nisam mogao ni sanjati! Definitivno najdraži pogodak u karijeri, iako pamtim i asistenciju protiv Rapida iz Beča u ligaškoj fazi Konferencijske lige, kao i pogodak za pobjedu nad Veležom prije godinu dana. Naravno, uvijek sam se nadao da mogu igrati dobar prvoligaški nogomet, ali ovakve scene ipak su iznad onoga što sam prije koju godinu očekivao – govori nam 25-godišnji napadač, koji je poput strijele utrčao po desnoj strani na loptu Leona Mikića, da bi je “spakirao” u suprotni kut za konačnih 1:1 mostarskog Zrinjskog u prvom dvoboju za osminu finala KL.
Uvijek govorimo da je sportski nadati se dobrom rezultatu tko god se nalazio s druge strane, no jesu li Plemići ipak iznenadili sami sebe?
– Iskreno, vjerovali smo da je ovo moguće. Ponajprije zato što smo ih dobro analizirali, znali odakle će prijetiti najveće opasnosti i kako se trebamo ponašati. Upute Igora Štimca? Najviše je naglašavao da moramo biti kompaktni, plan je bio zatvoriti im sredinu terena, natjerati ih na bokove pa čistiti ubačaje, nadati se kontri… Očekivano, probili su nas nekoliko puta, ali na kraju je sve prošlo kako smo zamislili – nastavlja Abramović.
Kako su vam se dojmili igrači Crystal Palacea, momčadi vrijedne više od pola milijarde eura?
– Izuzetno spremna ekipa, trkački su iznimno moćni, ali dobro smo se držali i u tom segmentu. Jako smo karakterna ekipa, vlada veliko zajedništvo, svatko na terenu radi svoj posao i zato vjerujemo da možemo ostvariti sve ciljeve. Borna Sosa? Nismo bili ni u jednom izravnom duelu. Pogodak će mi svakako biti motivacija za dalje, drugi mi je u ovoj sezoni, a kao i svaki napadač želim ih zabiti što više. Svaki pogodak te motivira za dalje, posebno u ovakvim trenucima.
U završnici se pregledavao kazneni udarac u vašu korist, no sudac Lukjancukas nije ga dosudio?
– Vidio je da je njihov branič Muñoz igrao rukom, ali nakon što je otišao pogledati situaciju na VAR, zaključio je da ga je Memija gurnuo i time izazvao taj kontakt rukom. Ne znam koliko je to guranje vidljivo, možda je malo diskutabilno, ali zaista nisam vidio situaciju na travnjaku.
Kako je momčad provela vrijeme nakon utakmice?
– Nije bilo značajnijeg slavlja, samo smo otišli na piće. Ipak, već u nedjelju igramo protiv Širokog Brijega, lovimo Borac i nema vremena da se zadržavamo na prošlom ogledu. To je u svom govoru najavio i Štimac. Zahvalio nam je na svemu, poručio da smo dobro odradili posao, ali i da moramo što prije zaboraviti susret. Drago mi je i što smo još jednom svjedočili našim ultrasima, koji dolaze na svaku utakmicu i stvaraju poseban ambijent u Mostaru. Najavljivala se nekakva kiša, ali i vrijeme nas je na kraju poslužilo.
Kako doživljavate Štimca kao trenera?
– Imam stvarno lijepo mišljenje o njemu, jako dobro surađujemo i puno mi pomaže. Kad je došao, taman sam uganuo zglob i bio ozlijeđen, no znao me umiriti.
Završno, kakve su vam šanse u Londonu idućeg četvrtka?
– Veselim se gostovanju, veliki grad, veliki stadion i drukčiji teren. Vjerojatno će Crystal Palace biti bolji nego što je bio kod nas. Treba gledati realno, bit ćemo u podređenom položaju, ali probat ćemo ih opet iznenaditi. Nadamo se prolazu – zaključio je Karlo Abramović, glavni junak Igora Štimca.
