Imate problema, ne možete osvojiti Ligu prvaka? Nema frke, dođite u München i sve ćemo riješiti. Tako slobodno može glasiti marketinški slogan bavarske metropole nakon što je još jedan klub tamo premijerno osvojio naslov najbolje europske momčadi. Nottingham Forest 1979., Marseille 1993., Borussia Dortmund 1997., Chelsea 2012. i eto sada Paris Saint-Germain 2025. Pet puta finale se igralo u Münchenu, pet puta je to bila prva titula za osvajača.
Nitko nikad u finalu nije upisao uvjerljiviju pobjedu od Parižana protiv milanskog Intera. Tih 5:0 ušlo je u povijest, a s obzirom na to što smo gledali u Allianz Areni, Talijani se nemaju na što žaliti. Po prikazanoj igri, dobro su i prošli. PSG Luisa Enriquea pokazao je svu raskoš najpopularnijeg svjetskog sporta i zadivio nogometni svijet.
Lako je sada zaključiti da nitko ne igra tako dobro kao Enriqueova momčad, ali nema mnogo onih koji su bili svjesni te nevjerojatne moći na početku sezone. Dobri su bili i lani u Ligi prvaka, dogurali su do polufinala, pa ispali s dva poraza od Borussije Dortmund. Onda u premijernom izdanju novog formata LP nije sve išlo kao po loju. U toj jedinstvenoj skupini PSG je poražen od Arsenala, Atletica i Bayerna, remizirao s PSV-om, nakon četvrtog, petog i šestog kola u leđa je gledao čak i zagrebačkom Dinamu, tavorio u zoni ispadanja. Opasno su živjeli Parižani i onda su se trgnuli, nanizali uspjehe i osvojili 15. mjesto.
Od 10. prosinca prošle godine PSG je odigrao 12 utakmica u LP i dobio njih deset ukupnom gol-razlikom 35:9. S Brestom u play-offu nije imao problema, potom mu je na meni stigao engleski doručak. Od osmine finala do polufinala samo premierligaši s kojima nije bilo lako, ali je bilo uspješno. I, bez obzira na poraze i od Liverpoola i od Aston Ville, obje su momčadi Parižani nadvisili igrom. Isto kao i Arsenal na posljednjoj stepenici prije minhenske završnice.
Ono što su prikazivali u domaćem prvenstvu, gdje su prvi od dva poraza doživjeli tek 25. travnja u 31. kolu od Nice, nakon što su već osigurali naslov, ionako se ne uzima za ozbiljno. U tom su okruženju toliko nadmoćni da se njihova šetnja do naslova uzima zdravo za gotovo. Uzeli su ih 11 u posljednjih 13 prvenstava, ove dvije gubitničke samo su iznimka koja potvrđuje pravilo. No oni koji su češće imali priliku gledati Enriqueove momke u akciji, mogli su naslutiti da se na Parku prinčeva stvorila neka posebna priča.
Jedan ključnih poteza u stvaranju momčadi koja se popela na vrh Europe, vlasnik kluba Nasser Al-Khelaifi povukao je 2022. Bogati Katarac, čija je organizacija Qatar Sports Investments kupila klub 2011., prije tri godine pronašao je idealnog nasljednika za Leonarda, Brazilca kojeg je smijenio s pozicije sportskog direktora. Na funkciju nogometnog savjetnika stigao je iskusni, tada 57-godišnji Portugalac Luis Filipe Hipolito Reis Pedrosa Campos. Savjetnik, u prijevodu čovjek koji vuče sve konce što se sportskog dijela PSG-a tiče. Nije Luis Campos bio velik igrač, niti kao trener se nije uspio probiti do neke spektakularnije destinacije, pa se polako povukao iz tog posla. No njegovo je veliko znanje zamijetio je Jose Mourinho i pozvao ga 2012. da bude dio njegovog stručnog teama u Real Madridu. I tada je krenuo na put koji ga je odveo do nogometnog svemira.
Bio je Campos sportski direktor Monaca, potom i Lillea, pa je imao i dužnost vanjskog savjetnika u Celti iz Viga. Čovjek je to posebnim okom za nogometaše, da ne duljimo, jer je popis njegovih fantastičnih ulaznih transfera impozantan, spomenut ćemo samo da se radi o čovjeku zbog kojeg je Kylian Mbappe s nepunih 17 iz mlade momčadi Monaca priključen seniorskoj. Mbappeov mig bio je možda i ključan da Al-Khelaifi u lipnju 2022. angažira Camposa.
– Mbappe će jednog dana postati igrač Real Madrida, jer je stvoren za taj klub. I osvojiti više Zlatnih lopti nego Cristiano Ronaldo – najavio je Campos još 2019.
Za Real je imao pravo, za Ballon d‘Or ipak nije. CR ih je uzeo pet, Mbappe još nijedan…
– On ne mora igrača pogledati 50 puta da bi vidio koliko vrijedi, on jednostavno ima poseban dar – kazat će ljudi bliski Camposu.
Kad je došao u PSG, na izlazna vrata je otišao Mauricio Pochettino, a prvi trener kojeg je izabrao nije bio idealna opcija. Christophe Galtier nije se snašao, odradio je jednu sezonu i to je bilo to. Nije mu bilo lako boriti se s Mbappeovom karizmom. No Campos je bio spreman, imao je u rukama džokera s kojim je znao da ne može izgubiti partiju. Sedam mjeseci nakon što je napustio kormilo Španjolske, 5. srpnja 2023., novi trener PSG-a postao je Luis Enrique.
– Kad sam prije dvije godine došao u klub s mojom idejom, uz ideje koje su imali Luis Campos i Nasser Al-Khelaifi, pokušali smo stvoriti momčad s drugačijim mentalitetom. Naš je cilj da PSG igra kao momčad – nedavno je kazao Enrique.
Što su zamislili, to su i napravili. Nije Enrique želio da Mbappe napusti Pariz, dapače, ali nije početkom prošle godine imao problem reći “bolji smo kad on ne igra, i obrambeno i napadački, statistika to jasno govori”. Takav je čovjek trebao PSG-u, koji je, htio ne htio, postao Mbappeov talac.
Otišao je genijalni napadač prošlog ljeta u Real, momčad je prodisala, kako je Enrique uostalom i najavio, a PSG je počeo igrati najbolji nogomet od svog osnutka 1970. godine. Od Camposova dolaska kupio je PSG igrače za 841 milijun eura, samo je Chelsea (1,44 milijarde) u tom razdoblju potrošio više. No potezi koje su povukli iz današnje perspektive zvuče nestvarno.
Čak četvorica prvotimaca iz sudara s Interom došli su u posljednja dva prijelazna roka (prošlog ljeta Joao Neves iz Benfice za 60, Doue iz Rennesa za 50, Pacho iz Eintrachta za 40 pa ove zime Kvarachelija iz Napolija za 70 milijuna eura). U Camposovoj eri došli su i Vitinha (2022. za 41,5 milijuna eura iz Porta), danas jedan od najboljih svjetskih veznjaka, koji se prije samo četiri sezone mučio u Wolverhamptonu, pa Nuno Mendes (2022. za 38 milijuna iz Sportinga), Fabian Ruiz (2022. za 22,5 milijuna iz Napolija) i Dembele (2023. za 50 milijuna iz Barcelone). Samo su trojica starosjedioci, Gianluigi Donnarumma došao je besplatno iz Milana, Achraf Hakimi za 68 milijuna eura iz Intera (obojica 2021.), dok je kapetan i ključni čovjek obrane Marquinhos još 2013. doveden iz Rome za 31 milijun eura. Za svu trojicu zaslužan je Leonardo.
Dakle, samo na transfere udarne postave, novi prvak Europe potrošio je 471 milijun eura. Nije baš malo, ali je na kraju jako slatko. Od onih koji su u finalu ušli s klupe ili na njoj ostali, iz ere prije Ramosa preživio je samo Presnel Kimpembe, svi ostali su Portugalčev izbor, uključujući i trojac Zaire-Emery, Mayulu, Mbaye, mladiće koji je promovirao iz pariške nogometne akademije. Kakav li je samo Mbappe posao odradio za PSG. Prvo preporukom za Luisa Camposa, pa onda i svojim odlaskom…
