Sretno Goranu Vučeviću, novom/starom sportskom direktoru Hajduka, a sad kad je imenovan, odmah su u điru nova imena, piše Slobodna Dalmacija. Goranovo, ako nije proljeće, bit će to – ljeto. S njim će u stožer i oko njega, da mu budu pri ruci i dva Španjolca/Katalonca, ali da ne žurimo s imenima, prije toga tri imena će vas zaintrigirati.
Na bekovskoj poziciji Fran Karačić iz Lokomotive, u omladinsku školu bi trebao stići i preuzeti je Mišo Krstičević (kako su pisale i Sportske novosti), a trenerskom kadru bi se trebao priključiti i Zvonimir Deranja, rečeni Popaj.
Kuloari bruje, objavljujemo dakako neslužbeno… Vijest prije vijesti.
A što je s Čehom Jirijem Plišekom? On će biti koordinator pri Vučeviću i Krstičeviću. Radit će, kao svojevrsno vezivno tkivo.
Nakon završetka igračke karijere, tijekom koje je nosio dres Hajduka, igrao u Francuskoj i Belgiji te nastupao za mlade reprezentacije Hrvatske, Deranja se posvetio trenerskom poslu. Prvo je radio u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a potom 2021. godine preselio u Saudijsku Arabiju, gdje je vodio školu nogometa u klubu Damac FC.
Nedavno je napustio Damac i preselio u glavni grad Rijad, gdje je preuzeo novu ulogu u slavnom Al Nassr, klubu u kojem danas igra Cristiano Ronaldo, a sportski direktor je bio baš Goran Vučević. Tamo je bio dio omladinskog pogona i radio s najtalentiranijim mladim igračima Saudijske Arabije.
– Saudijska Arabija je dosta jača u nogometu od Emirata. Igra se kvalitetniji nogomet, više se ulaže i ima više stranaca u klubovima. Hrvatski treneri su tamo iznimno cijenjeni zahvaljujući uspjesima reprezentacije, govorio je Deranja ranije za Dubrovački vjesnik.
Mišo Krstičević je iz Ploča, a nogometno je ponikao u Neretvi, odakle ga je 1978. godine Tomislav Ivić doveo Hajduk, gdje je Mišo imao meteorski uspon, osvojio titulu prvaka 1979. i postao reprezentativac Jugoslavije. Kasnije je igrao za Rijeku i Velež te u Njemačkoj za Oberhausen. U trenerskoj karijeri vodio je juniore Bijelih kad je stasao Nikola Kalinić. Pri prvoj momčadi bio je već pomoćnik Blažu Sliškoviću 2004./05., a i samostalno nakon odlaska Bugara Krašimira Balakova od ožujka 2012. sve do finala Kupa 2013. kad je bio smijenjen, a trofej je osvojio Igor Tudor. Protagonist je snažnog i trkačkog nogometa. Odlikovao se neumornim trčanjem i topovskim udarcem, a kao trener njegove momčadi bile su besprijekorno fizički spremne. Kao trener radio je i uz Igora Štimca, u Zagrebu i Indiji. Zadnjih godina je trener Jadrana iz Ploča.
