U subotu, nakon povratka iz Koprivnice, Goran Tomić vodio je trening rekuperacije Zeleno-žutih. No, kako doznajemo, Tomić je od baskijskog vodstva dobio ponudu za sporazumni raskid ugovora i nakon nekoliko dana razmišljanja odlučio ju je prihvatiti.
Pokazale su se točnima glasine koje su dopirale još i prije utakmice s Goricom, odnosno reprezentativne pauze, da u Vitoriji nisu zadovoljni kako momčad djeluje u prvenstvu te da razmišljaju odmah zaključiti suradnju s Tomićem, i to nakon samo dva i pol mjeseca. Poraz u Koprivnici osnažio je tu negativnu atmosferu oko Zeleno-žutih. Tri poraza (Hajduk, Dinamo, Slaven Belupo), uz jednu pobjedu (Gorica) i dva remija (Lokomotiva, Vukovar 1991), učinak je Gorana Tomića, koji je na Drosinu stigao 1. srpnja!
Njegov angažman nakon neočekivanog odlaska Garcije dočekan je većinskim odobravanjem u pulskom okruženju. Tomić je ostavio vrlo dobar dojam u prvoj mu eri (2016.), koju je okončao nakon četiri mjeseca jer je prihvatio poziv iz Kine (Sven-Görana Erikssona), a uz to imao je zapažene dosege u Lokomotivi (viceprvak i finalist Kupa) i Rijeci.
S Istrom je potpisao dvogodišnji ugovor i očekivalo se da će nastaviti putem kojim su Zeleno-žuti iskoračili u proljetnom dijelu sezone. No, osim što je to bilo nerealno očekivati na temelju slabljenja momčadi odlaskom Lisice, Valinčića, Majkića i još nekih igrača, Tomićevu je drugu eru od početka pratila niska pehova.
U pripremama su izostali najvažniji igrači (Marešić, Rozić, Radošević, Maurić…) zbog ozljeda. Novi igrači, kao Nasraoui i Prevljak, su kasnili, a neki, kao Frederiksen i Bangura, od starta ne iskazuju potencijale koji bi ukazivali da mogu postati pojačanja. Naprotiv! Uz to, ključni igrači kao Koski i Marešić cijelo ljeto su glavom bili u odlasku jer su očekivali da će se ostvariti željeni im transferi.
Ozljede i slaba forma nastavili su se i u reprezentativnoj pauzi. Viroza je pokosila Lončara i Prevljaka, ozljede su izbacile iz kontinuiteta Lawala, Ayemua, Radoševića, Celiju i naposljetku Rozića. Puno problema zbog kojih je Tomićev rad bio opterećen, a što se prepoznalo (pogotovo u Koprivnici) u utakmicama. Bilo je vidljivo da momčad nije kompaktna, da ima slabu povratnu trku, a uz puno tehničkih pogrešaka i dekoncentracije, ona se brzo rasteže između linija i omogućuje suparnicima lako dolaženje u završnicu.
Da bi po Tomića i Istru stvari bile “kompletne”, događali su se i pehovi u igri, pa su tako dva boda izgubljena protiv Lokomotive u posljednjoj sekundi nadoknade. Bod na Poljudu izgubljen je par minuta prije kraja. Grede i vratnice, manjak fokusa u završnici, spriječili su da rezultat pokrije određene slabosti u igri. Neke se stvari u nogometu ipak ne događaju slučajno…
Zeleno-žuti već u ponedjeljak putuju na daleku destinaciju, u Metković, gdje će u utorak od 16 sati (prijenos Maxsport) igrati šesnaestinu finala Kupa protiv domaće Neretve. Sada je izvjesno da Tomić neće voditi Istru u toj utakmici, kao 21. rujna 2016. u kup-dvoboju s Neretvancem (3:1) iz obližnjeg, 9 kilometara udaljenog Opuzena. Tada je Istra bila u naletu, s dvije pobjede u prvenstvu (3:0 u gostima kod Splita, 4:1 s Interom u Puli) i bitno poboljšanom atmosferom dolaskom Tomića. Danas je drugačije jer su očekivanja u klubu i kod navijača, pa i samog Tomića, bila bitno veća od raspoloživih pet bodova.
Treneri po logici stvari imaju svoje odgovornosti, ali istih se ne mogu osloboditi ni u upravi, a niti ključni igrači. Previše je tu (opet) improviziranog djelovanja u prijelaznom roku, nesigurnih statusa, nejasnih strategija i ambicija. Činilo se da nakon javnih istupa Joseana Querejete u prosincu prošle godine (više pažnje projektu Istra, jača ambicija i prednost u odnosu na skuplju, a neučinkovitu drugu momčad Alavesa) to više neće događati.
Kako god, Goran Tomić je 12. trener koji će pod baskijskom vlašću postati bivši, sedmi iz Hrvatske. Momčad bi u utorak, po običaju, trebao privremeno preuzeti Sergej Banović i odraditi Kup. Za utakmicu s Osijekom očekuje se da će na desnu klupu Drosine sjesti novi (šesti) inozemni trener…
