Jučerašnja vijest rastužila je hajdučku zajednicu: u 89. godini života preminuo je Miho Mili Butterer, istaknuti dalmatinski nogometaš i trener, piše Slobodna Dalmacija.
Rođen je 1937. godine u Omišu, a ono što iskače iz stranica životopisa jest nogometna karijera, obrazovanje i rad u prosvjeti. Tako je nosio titule igrača i trenera Hajduka i Splita te ostalih klubova, zatim zborio za člana brojnih sportskih udruga, profesora i autora sportskih priručnika.
Godine 1957., zbog zdravstvenih razloga, smanjio je intenzitet aktivnog bavljenja nogometom. Potom je 1962. položio ispit za nogometnog instruktora te se bacio u trenerske vode.
Tako su kroz njegove trenerske ruke prošle juniorske i seniorske momčadi Hajduka, Splita, NK Jadrana, Imotskog, Omiša, Zmaja, Visa i drugih. Nogometnim vratolomijama podučavao je mnoge Hajdukove velikane.
Tuguje i Goran Vučević, donedavno djelatnik Hajduka, sada tek vršitelj dužnosti u Poljudu; on se posebnom objavom oprostio od Butterera.
“S njim je sve počelo… Hvala ti, dragi Mili”, napisao je Vučević.
Mili je u Hajduk stigao na poziv Ante Mladinića s početka šezdesetih, da bude uz njega i Voju Kačića kad se počelo stvarati nešto veliko u omladinskom pogonu.
Nije ostao u Hajduku kao profesionalni trener; njegovo je prvo zvanje bilo školstvo, ondje je bio i inspektor. Ali je uvijek davao ruke u omladinskom pogonu Hajduka, pa i onda kad su se „bijeli” preselili na Poljud.
Bio je uvijek – tu. Pri ruci.
S Milijem Buttererom odlazi još jedan djelić onog zlatnog doba Hajduka, kad su „bijeli” stvarali reprezentativce kao na pokretnoj traci i jednakom upornošću osvajali trofeje na domaćoj sceni, od pionira i juniora sve do seniora…
Pokop šjor Milija bit će u petak, 27. veljače, u 12.45 sati na splitskom groblju Lovrinac i prilika je to da se okupi, prije svega, hajdučka obitelj. Da Hajduk oda posljednje priznanje i poštovanje svom pregaocu, neimaru, kako bi se reklo, nadasve dobrom čovjeku i treneru koji je utkao cijeloga sebe u barba Bićinu školu nogometa na Starom placu i početak stvaranja onoga što smo kasnije zvali „zlatnom generacijom”.
