Kada je trebalo staviti šlag na tortu vrlo dobrog uvoda u drugi dio sezone, Velikogoričani su pali na ispitu i porazom 1:3 od Slavena Belupa nakon produžetaka ispali u četvrtfinalu Hrvatskog kupa. Treće polufinale u povijesti kluba ostalo je samo san, a da je u prijestolnici Podravine moglo biti drugačije – moglo je. Nekoliko je razloga zašto nije…
– Pobijedili bismo da smo mogli oduzeti lijevu nogu Adrianu Jagušiću – s dubokim uzdahom je kazao Goričin pomoćni trener Denis Mojstrovič, koji je drugu utakmicu u nizu na klupi mijenjao kažnjenog Marija Carevića.
Stoji činjenica da je mladi veznjak domaćih postigao dva fantastična pogotka lijevom nogom u stilu Milana Rapaića, ali nije da gosti nisu znali što je Jagušić u stanju napraviti. To je igrač strašnog udarca “iz koljena”, koji koristi i najmanji komadić slobodnog prostora, što je i napravio kod izjednačujućeg pogotka u 84. minuti. U tom trenutku sastav Gorice već je bio nakrcan obrambenim igračima i blok na njemu morao je biti barem dvostruk, ali nakon što je “zaplivao” Elezi, nitko nije bio dovoljno blizu da bi izblokirao udarac.
Kod pogotka za 2:1 u produžecima čak četiri dvometraša bili su u živom zidu gostiju, ali svejedno je nekako lopta otišla preko njih i onda od grede prevarila vratara Žigera. Slavko Bralić bio je u zidu i izuzetno ljut na sebe, možda i loše postavljanje svih jer su previše bili udesno, a manje prema sredini ili čak vratara Žigera kojem je lopta išla točno iznad glave. Mali detalji često presuđuju u utakmicama ovakvog tipa, a dok je 19-godišnji Jagušić najavljivao put u nogometne visine, Gorica je imala dva promašaja kojih će se dugo sjećati.
Poslije vodstva ostvarenog pogotkom Valentina Majstorovića u 62. minuti iz kaznenog udarca kojeg je izborio Ante Erceg, još jednom su Turopoljci imali pobjedu na dlanu u trećoj minuti nadoknade regularnog dijela. Mladi Luka Vrzić dobio je sjajnu loptu iskosa zdesna na 15 metara, bio je potpuno nečuvan i ljevicom je gađao u svoj gornji lijevi kut, ali neprecizno. Jagušić je iz iste pozicije tri li četiri metra dalje i preko živog zida pogodio i to je ta ključna razlika, koja je i odlučila putnika u polufinale!
Isto tako, kada je Slaven poveo 2:1 imao je u 113. minuti Marko Kolar zicer za 2:2, uposlio ga je baš Vrzić i ostao je sam, ali nije najbolje reagirao i udarac iz blizine obranio mu je Čović, negdašnji zamjenski vratar Gorice. I on je dobio bitku s aktualnim Žigerom, koji je zamijenio Ivana Banića, što je bila samo jedna od nekoliko promjena koje su napravili Carević i Mojstrovič.
Što zbog ozljeda, što zbog odmaranja nekih prvotimaca za nedjeljnu utakmicu s Hajdukom u Splitu, odlučili su u Gorici kalkulirati, što je legitimno, ali u drugom poluvremenu i produžecima opet ih je nadmudrio strateg Slavena Mario Kovačević. Sve dobro i odlično što je napravio ove sezone nakon što je u 7. kolu preuzeo klupu Koprivničana najzornije pokazuje koliki je značaj trenera i njegove vizije igre.
I Kovačević je eksperimentirao sa sastavom, ali dok su gosti u 68. minuti s terena povukli tri najbolja i najkreativnija igrača (Halilović, Ndockyt, Erceg) i krenuli se braniti i “zatvarati utakmicu”, Kovačević je uvodio ofenzivce koji su pojačavali ritam i stvarali pritisak. Produžetke je dočekao u daleko boljem momentumu i s praktički najjačim sastavom, pa malo koga čudi da je dočekao i dva pobjednička gola Jagušića i Dolčeka. Kovačević je trener za velike stvari i klubove, a Carević će imati itekako što naučiti iz ovog poraza…
