U šest godina od 2021. Gorica je igrala tri polufinala Hrvatskog kupa i svaki put nemilosrdni ždrijeb joj je podario u tom trenutku najkvalitetnijeg i najjačeg suparnika. Dinamo i Hajduk su poslije polufinalnih pobjeda 2021. i 2022. i osvajali pokal Rabuzinovo sunce, a i ove godine Dinamo je favorit protiv Rijeke nakon što je u polufinalu svladao Velikogoričane s uvjerljivih 6:3.
Hvalospjevi o igri i postignutim pogocima momčadi trenera Marija Kovačevića stižu sa svih strana, a najviše od onih koji su ga cijeli prvi dio prvenstva, a i kasnije, žestoko kritizirali i tjerali s klupe Dinama. Da nije bilo predsjednika Zvonimira Bobana, koji je čvrsto stao iza trenera kojeg je doveo prošlog ljeta iz Slavena Belupa, odavno bi po nekim ranijim pravilima u Maksimiru Kovačević bio na burzi.
Teniskih 6:3 izgleda kao izuzetno težak poraz Gorice, ali kada se malo detaljnije raščlani tijek događaja na velikogoričkom stadionu, bilo je elemenata da bude do kraja daleko neizvjesnije nego što je bilo. Dovoljno je krenuti od priznanja stratega gostiju Kovačevića, koji je kazao:
– U prvih pola sata djelovali smo uspavano, Gorica nam je zabila dva gola iz kontri i dobro je da smo se do poluvremena uspjeli rezultatski vratiti.
Vrlo realna ocjena viđenog, jer sastav Marija Carevića bio je vrlo kompaktan u bloku, nije Dinamo lako dolazio do prilika niti je uspio sve riješiti u prvih pola sata kao u većini prošlih utakmica u ligi, kada bi imao po dva ili tri pogotka prednosti. Gorica je, kao i prije pet godina u polufinalu na Maksimiru, povela već u 3. minuti. Brza tranzicija, centaršut Wisdoma Sulea i pogodak glavom Brune Bogojevića, koji sjajno igra ovoga proljeća. No, za razliku od spomenutog dvoboja, kada je Gorica izdržala do poluvremena s vodstvom, ovoga puta primila je gol već u 6. minuti.
– Ljute me prvi i treći primljeni pogodak. Njih smo mogli i morali izbjeći, a treći je i prelomio utakmicu. Tek poslije njega Dinamo se razigrao, a ionako je ovdje došao u najboljoj mogućoj formi u kojoj može biti – pojasnio je kormilar Gorice Mario Carević nakon utakmice i to je uvjerljivo najbolje objašnjenje kako su se stvari na terenu razvijale.
Pogodak Mounsefa Bakrara za 1:1 zaista je golemi propust zadnje linije Gorice, jer Alžirac je bio okružen s čak četiri suparnika na malom prostoru u šesnaestercu, ali nitko nije uspio odbiti loptu ili ući u blok. Da nisu odmah izjednačili, možda bi igrači Dinama ušli u veću nervozu i greške, s mogućnošću novih kontranapada Turopoljaca, koji su svejedno u 24. minuti opet izveli sjajnu brzu akciju po osvojenoj lopti, a Sule je na asistenciju Bogojevića izašao sam pred Ivana Filipovića i uz malo muke pogodio za 2:1.
“Da je ovo bar obraniti do odmora” – pomislili su svi u Gorici i njihovi navijači nakon drugog vodstva u polufinalu, ali nije bilo sreće, jer trenutak magije u režiji Mihe Zajca i asistenta Diona Belje u 42. minuti donio je 2:2 na semaforu.
Početak drugog poluvremena obilježili su najsporniji detalji dvoboja u koje je bio uključen kapetan Dinama Josip Mišić.
– Ne želim komentirati sudačke odluke pri rezultatu 2:2 jer želim i dalje sjediti na klupi i voditi momčad – kazao je Mario Carević, upitan za komentar tri Mišićeva prekršaja u razmaku od 47. do 56. minute.
Carević ne mora, ali mi hoćemo, jer nakon detaljnih i višekratnih pregleda snimki nema ni gram dvojbe da je splitski sudac Duje Strukan morao isključiti Josipa Mišića! Čak se može reći kako je prvi prekršaj u 47. minuti, za kojeg mu je Strukan pokazao prvi žuti karton, bio najblaži od njih tri. Mišić je morao izletjeti s terena već tri minute kasnije, kada je u dvoboju laktom u glavu pogodio Thea Epaillyja, a ako mu je djelitelj (ne)pravde već to oprostio, nije smio u 56. minuti, kada je s leđa prekršajem zaustavio Ikera Pozu, koji je poveo kontru Gorice. Umjesto Mišiću, Strukan je podijelio žute kartone pomoćnicima trenera Gorice Mensuru Mujdži i Denisu Mojstroviču zbog prigovora. Gorica je teško oštećena, a ovakvom Dinamu sudačka pomoć zaista nije potrebna, dok je MaxTV ove dvije sporne situacije morao uvrstiti u sažetak dvoboja, a nije!
Dvije minute kasnije domaći su, na njihovu još veću nesreću, počastili goste vodstvom, kada jedan balon-ubačaj Nike Galešića više slučajno nego namjerno dolazi do Belje na petercu, koji praktički iz mrtvog kuta provlači loptu kroz noge vrataru Muhamedu Šahinoviću. Takav pokušaj ulazi jednom od 20 puta, a osim mladog vratara kojem je ovo bio tek drugi nastup za Goricu, krivnju snosi i iskusni stoper Stefan Perić, koji je morao bolje pokriti Belju, ali kao da ga je iznenadila čudna putanja Galešićeve lopte. To je bio taj ključni kiks za treći gol kojeg je Carević izdvojio, a komotno je mogao reći i četvrti, kada čak petorica njegovih igrača nisu uspjeli oduzeti loptu strijelcu Zajcu.
– Šezdesetak minuta smo bili živi, a tek u zadnjih pola sata Dinamo se, kada je dobio više prostora, razigrao i pokazao zašto je najbolji. Mi smo još imali i poništeni gol Bogojevića zbog minimalnog zaleđa. U ovakvim utakmicama moraš biti besprijekoran u obrani da bi se mogao nečemu nadati – zaključio je strateg Gorice, a izdvojiti još treba i 89. minutu.
Tada su dva najmlađa igrača turopoljskog kluba Luka Vrzić i Stjepan Kučiš proizveli akciju za treći gol. Vrzić je pronašao Kučiša u šesnaestercu, koji odlično prima loptu, okreće se i onda ljevicom cilja u donji lijevi kut. Perfektan potez i prvijenac u dresu Gorice za 19-godišnjeg Stjepana Kučiša, koji bi, kao i Vrzić, trebao biti budućnost turopoljskog kluba i garancija da će možda već sljedeće godine doći i četvrto polufinale Kupa… (tr)
