Nogometaši Rijeke mogu žaliti za uvodnih 20 minuta dvoboja protiv Osijeka kad su bili bolja momčad, a sve ostalo, pa i konačni ishod, otišao je na stranu gostiju, koji su tako, nakon gotovo tri mjeseca ligaškog posta, stigli do svoje prve pobjede (2:0).
To je apsolutno premalo za vodeću momčad prvenstva, kojoj je u posljednje dvije utakmice malo toga polazilo za nogom, a govor tijela igrača na terenu sve je samo ne šampionski, odnosno onakav kakav je bio većinu sezone. Koji su tome razlozi, najbolje znaju sami nogometaši i stručni stožer na čelu s Radomirom Đalovićem, no porazi od Istre i posebno Osijeka, u situaciji i kada su ti raniji rezultati bili doslovce dar s neba, više nisu slučajnost.
Simptomatično je i to da je nakon utakmice trener Đalović, nakon što je odradio televizijske obveze, stigao pred novinare, kratko iznio svoje viđenje dvoboja i čekao pitanja. Nije ih dočekao, sve je svima bilo jasno, raritet je da trener vodeće momčadi lige, koja se cijelu sezonu bori za naslov, nakon dva uzastopna poraza, od kojih je potonji posebno bolan jer se dogodio na Rujevici, ne mora odgovarati na pitanja. “Iz aviona” se vidjelo da puno toga ne štima na terenu i da nakon nekoliko promašenih šansi Rijeka ne može, niti zna kako ugroziti protivnika, koji se vrlo dobro branio i – poveo.
Plan B na Rujevici zadnjih nekoliko kola naprosto ne postoji, sve se svodi na individualnu kvalitetu pojedinaca koji, ako nemaju svoj dan ili su dobro čuvani (kao što je to bio slučaj s Frukom), ne mogu napraviti ništa niti obrani momčadi koja je bila “kanta za napucavanje” još tamo od početka veljače…
Za razliku od Istre i utakmice u Puli, gdje su bili nadigrani u svim nogometnim elementima i gdje je sve što je moglo otići na stranu domaćina i otišlo, Rijeka je protiv Osijeka, posebice u tom uvodnom dijelu, propustila nekoliko dobrih prilika uz terensku inicijativu, koja na kraju nije izrodila baš ništa dobrog za Đalovićeve pulene. Rijeka je igrala, Osijek je zabijao, najkraći je to zaključak dvoboja u kojem se Bijelima pružila šansa koja im se vjerojatno više neće pružiti ne samo do kraja aktualne sezone, već bi se jako puno toga moralo poklopiti da oba pretendenta za naslov uz Rijeku, šest kola prije kraja prvenstva izgube od nominalno slabijih protivnika i pruže Rijeci šansu da već jednu ruku stavi na pokal namijenjen naslovu prvaka države.
Prošlost se ne može promijeniti, umjesto da je na Maksimir otputovala s velikih, značajnih sedam bodova prednosti, Riječani će kod aktualnih prvaka krenuti sa “samo” četiri boda viška. I bez obzira na brojne posrtaje i probleme koje ekipa iz Maksimirske iskazuje kroz aktualnu sezonu, travnjak Dinamova stadiona uvjerljivo je, blago rečeno, najmanje poželjan izbor za “vaditi se”.
Imao je trener Đalović sigurno što reći svojim pulenima nakon dvoboja protiv Osijeka, iako se zalaganje i neke elementarne stvari ne mogu zamjeriti Riječanima, kao što se to primjerice moglo nakon one utakmice u Puli, no očito da je da nešto ne štima u riječkom nogometnom orkestru, barem kada su u pitanju utakmice protiv nominalno manjih, slabijih protivnika.
Ne računajući već opjevane (i da se razumijemo: potpuno zaslužene) Rijekine pobjede nad Dinamom i Hajdukom, Bijeli su u 2025. godini, odnosno u proljetnom nastavku sezone, upisali još svega četiri trijumfa: domaći protiv Lokomotive u 19. kolu, jedan gostujući (protiv Osijeka u 22. kolu), te minimalne, silno teško izborene protiv Lokomotive i Varaždina (28. i 29. kolo), koje su umjesto silnog psihološkog “vritnjaka” ispale preveliki uteg oko vrata momčadi, koja u zadnjih pet kola SuperSport HNL-a ima tri poraza.
Bude li u konačnici Rijeka ostala bez titule naslova prvaka, onda će za to svakako moći kriviti upravo takve utakmice u kojima su Bijeli bili papirnati favoriti. U 13 dosadašnjih proljetnih kola Rijeka je upisala sve ligaške poraze ove sezone, njih pet. Dvaput Istra 1961, Varaždin, Slaven Belupo i Osijek momčadi su koje su uzele puni plijen Đalovićevoj Rijeci. Dodamo li tome i dva dvoboja u kojima je Rijeka uzela svega jedan bod, onaj protiv Gorice u Velikoj Gorici te posebno onaj protiv Šibenika na Rujevici, ispada da je Rijeka itekako zakazala na “malima” koji to više nisu, kako to pokazuje i ova statistika koja kaže da je proljetna Rijeka debelo ispod polovice svih mogućih osvojenih bodova (43,6%), a da je u sedam dvoboja protiv momčadi koje nisu Dinamo i Hajduk osvojila porazna, razočaravajuća dva boda od mogućeg 21. Izrazimo li to u postocima, ispada mizernih 9,5 % osvojenih bodova. Previše premalo za, paradoksalno, i dalje vodeću momčad prvenstva, a koja, baš kao i konkurencija, stalno bira teži način za doći do cilja u koji se kune.
Predstojeći derbi u Maksimiru “ogolit će” obje momčadi, ona manje loša na kraju će obilato profitirati. Bude li to Rijeka, Dinamo će se vjerojatno oprostiti od naslova, teško je vjerovati da čak i ovakva Rijeka može prosuti sedam bodova prednosti u preostala četiri kola, koliko će onda ostati do kraja prvenstva. Rijeka je i dalje, barem papirnato, itekako veliki favorit za naslov, koliko god im to breme očito teško padalo, i dalje imaju sve u svojim nogama, na tome mogu isključivo zahvaliti dobrim vilama i lošoj konkurenciji.
No, da bi se to pretočilo u djelo, tamo gdje je to i najbitnije, Bijeli će morati barem podsjetiti na svoja izdanja iz jesenskog dijela natjecanja te pokušati ne izgubiti od Dinama u cijeloj sezoni. Ako pak, kojim slučajem, pobijede, vjerojatno bi jedan od trojca i konačno ispao iz utrke za naslov prvaka, no dok god se to matematički i ne potvrdi ne treba u to vjerovati. Jedno je sigurno, obrati, iznenađenja i razočaranja drugo su ime za aktualnu sezonu, a njezin završni čin tek nam slijedi. Netko će na kraju ipak slaviti, morat će bez obzira na sve.
