Prije utakmice na Bernabeuu Pep Guardiola je po navici bio vrlo oprezan. Igrao je i bio trener na tom kultnom stadionu, s više klubova, ali poslovično mu je bilo teško i emotivno vrlo napeto. Za čovjeka koji je jedan od simbola Barcelone i Katalonije, ništa čudno. Za trenera koji često govori ono što drugi ne žele čuti, još logičnije…
Kada je Manchester City prije nekoliko sezona izgubio praktično dobivenu utakmicu s Realom, uz onu povijesnu akciju Luke Modrića (desna vanjska dijagonala) za pogodak Brazilca Rodryga, upućeni su tvrdili da je Guardiola bio utučen i frustriran kao nikad. Jednostavno nije mogao prihvatiti da se njegovoj momčadi dogodi taj preokret, i kako ima visoko mišljenje o svojim stručnim idejama i taktičkim postavkama, svoje dileme fokusirao je u pravcu mentaliteta igrača da “prežive” pritisak Bernabeua…
Kulisa Realovih domaćih utakmica, pogotovo u prilikama kada se igraju veliki dvoboji koji puno znače za sezonu, doista je ogroman pritisak za suparnike. Kako nam je i Luka Modrić više puta kazao, ona zna biti teška i za Realove igrače, svjesne da njihova publika od njih očekuje uvijek maksimalno izdanje.
U ovoj utakmici publika je doista “igrala” u korist Blancosa, ali nije pomoglo. Iako su dobro krenuli i poveli, iskoristivši kroničnu boljku Guardioline koncentracije na ofenzivu, Realovi igrači nisu izdržali nalete gostiju. Oni su postupno pritiskali sve više prema Courtoisu i poslije 7 minuta poravnali rezultat, a nakon dodatnih 7 osigurali su vodstvo. Bez obzira na činjenicu da je Real bolje krenuo i djelovao opasno po gol gostiju, a da je primjerice Haaland do 17. minute imao nulu (!) u rubrici kontakta s loptom, uvjerljiv je bio dojam da takvi odnosi neće dugo trajati. Odnosno da je Cityjeva momčad uvjerljivija u igri, ima jasniji plan i aktere koji će to pretvoriti u djelo. Do poluvremena je tako i bilo, i kako su navodili komentatori u pauzi, Real ne odaje dojam da ima snage preokrenuti takvu situaciju…
Pep Guardiola je dobro osjetio trenutak kada treba promijeniti ritam utakmice. Nakon što je Alonso izvukao slabog Ceballosa i neprimjetnog Garciju, te uveo svilenog Gulera i hitrijeg Diaza, Guardiola je odgovorio trostrukom izmjenom. Na teren je umjesto “teškaša” njegove momčadi, Haalanda, Phodena i Cherkia, uveo Marmousha, Reijndersa i Savinha. Jasna je bila intencija da s brzim igračima kao Savinho i Marmoush dobije dubinu i iskorištava prostore koje je logično očekivao da će ostavljati sve “teža” postava Reala. Reijnders je svojim kreativnim rješenjima trebao “hraniti” te brzance…
Naposljetku, kada se ostvari pobjeda na Bernabeuu, uvijek se kaže da je taktika gostiju bila uspješna. No, ovaj put, realno je potvrditi da je Guardiola bio mudriji od Alonsa. Ono što, međutim, Manchester City nije uspio bitnije promijeniti to je dojam da nisu, barem još ne sada, u optimalnoj formi kakva ih je krasila do prošle sezone.
Nakon što je u tom razdoblju došlo do pada u natjecateljskoj uspješnosti, Guardiola i Man. City su se okrenuli rekonstrukciji kadra. Pri tom je bilo “teških” odlazaka kao De Bruyne, Akanji, Ederson, Grealish, i niza dolazaka, sve skupa opterećeno i dilemama Pepa Guardiole želi li nastaviti trenerski posao na Etihadu.
Kad se sve ipak razbistrilo, Katalonac je prionuo poslu i sada mu treba određeno vrijeme da posloži igru kakvom je on vidi, s novim igračima, i sa saznanjem da su mu važni akteri ozlijeđeni (primjerice glavni veznjak Rodri, pa Kovačić, Stones…). Stoga je Guardiola vrlo oprezan kada govori o ambicijama u ovoj sezoni, u kojoj je MC u vrhu Premiershipa, na dva boda od vodećeg Arsenala.
Za navike Guardioline čak 5 poraza u dosadašnje 23 utakmice (4 u Premiershipu) su pokazatelj da mu momčad još treba napredovati kako bi aspirirala osvajanju trofeja. Može li MC tu formu dostići u tekućoj sezoni? Guardiola je u to, iako neće glasno kazati, uvjeren. Njemu je najvažnije da u veljaču uđe “aktivan” na svim frontama, odnosno da tada ima kompletan kadar na raspolaganju. Guardiola uvijek kaže da “prava sezona počinje na proljeće”, sve do tada je za ambicioznije moćne klubove zagrijavanje. No, pobjeda u Madridu sasvim će sigurno biti važna injekcija samopouzdanja u tom sezonskom putu…
Englezi kao Englezi, uvijek imaju neke svoje vizije pa su tako, primjerice, propitivali plusove i minuse nastupa Joška Gvardiola na Bernabeuu. Osim što je u niz navrata otklonio opasnosti po gol Donnarumme, i to kad su suparnici bili u optimalnoj poziciji završnice, Gvardiol je bio aktivan i u igri prema naprijed. To unatoč činjenici da je igrao na stoperskoj poziciji i mogao je manje prema naprijed, čuvajući i leđa ofenzivnijem Rileyu.
Gvardiol je, međutim, odlično reagirao na centaršut koji je prethodio izjednačujućem pogotku, jer je njegov šut glavom Courtois kratko odbio, a upravo je Riley gurnuo loptu u mrežu iz blizine.
S obzirom na stalne mijene pozicije i činjenicu da ga Guardiola maksimalno koristi, Gvardiol je odigrao odličnu utakmicu i bio jedan od najzapaženijih aktera Manchester Cityja.
