Marko Livaja je sportaš enormne fizičke, ali i psihičke snage. Podnio je svih ovih godina toliko raznih udaraca i pritisaka, a rijetko na koji bi pokleknuo. Može se slobodno kazati da nema toga što bi njega srušilo ili ga odvojilo od travnjaka. Igrači poput njega po utakmici prime nebrojeno mnogo manjih ili većih udaraca, jer to je jedan od rijetkih načina kako ih se može zaustaviti.
No, protiv Lokomotive se krajem prvog dijela našao u “sendviču” između dvojice Lokomotivinih stopera i odmah pri izlasku iz tog duela se uhvatio za zadnju ložu. Nije to na prvu izgledalo dobro jer je Livaja skakutao na jednoj nozi i imao naoko bolnu grimasu. Čekao se prvi prekid da se kapetanu pored terena ukaže pomoć, sitna terapija pomoću čarobnog spreja, samo da može do kraja odraditi poluvrijeme. To se i dogodilo, ali Livaja nije mogao igrati, vukao je tu nogu, šepao. Odmah je Poljud protrnuo. Koliko god kritika Livaja primio ove sezone, znaju svi da Hajduk bez njega nije isti. Čekao se kao ozeblo sunce početak nastavka samo kako bi se provjerilo je li Livaja među istrčalima pa da okupljenima padne kamen sa srca. Ali, ako je Poljud protrnuo kod tog duela, kakav li je onda bio spoznavši da Livaje nema među Hajdukovcima koji su čekali Pavlešićev znak za početak drugog dijela.
– Nema Livaje, Livaja je izašao – u tom se šaputanju čula i blaga nevjerica, sve od novinarske lože do tribina.
Sve je nakon toga palo u zaborav, Hajduk jest pobijedio, ali je slavlje zasjenila ozljeda kapetana. Čim se on složio s tom zamjenom znalo se da je u pitanju nešto ozbiljnije. A potvrda je stigla u 50. minuti kada je s ledenim zavojem oko mišića stražnje lože došepao do suigrača i s njima s klupe pogledao utakmicu do kraja. Od tog se trenutka samo čekao kraj utakmice kako bi se saznalo što je Livaji.
Nije Garcia na prvu znao što mu je, nije ni mogao znati jer je tek završila utakmica, ali odmah se posumnjalo na ono najgore – rupturu. A to bi značilo da će Livaja izostati nekoliko tjedana. Urugvajac je nakon utakmice kazao da je Livaja nešto osjetio, a ako se po jutru dan poznaje osjetio je “paranje”, što znači da mu je pukao mišić. O tome naveliko bruje mediji, ali i grad jutro nakon utakmice. Još ništa nije službeno potvrđeno, a kako doznajemo ključan dan koji će reći puno o sudbini kapetana je onaj sutrašnji. Neslužbeno se iz Hajduka da načuti da će se tada znati je li mišić uopće pukao i koliko ozljeda iziskuje pauze. Dakle, Livaja će sigurno propustiti subotnje gostovanje u Vinkovcima protiv Vukovara, a sreća u nesreći je što nakon toga slijedi reprezentativna stanka. Ona ovog puta definitivno Hajduku dolazi u pravo vrijeme, jer je svima najvažnije da se kapetan što prije oporavi. Kako bez njega, pitanje je sad.
Govorio je Garcia ranije da može i Barcelona bez Messija, ali sigurno mu nije svejedno. Svjestan je i on što Livajino samo prisustvo znači za ovu ekipu. Bit će kapetan uz njih sve vrijeme osim na terenu, a tu im, nažalost, najviše treba. I baš kad je povezao dvije dobre utakmice, ritam mu se presjekao nezgodnom ozljedom. Ali, možda to i nije toliko loše. Livaja će propustiti Vukovar, a onda tijekom reprezentativne stanke juriti povratak. Može mu razdoblje oporavka služiti i kao svojevrsni “restart”, novi početak. Ako ništa, vratit će se odmoran i svjež, spreman za sve nove izazove. Najvažnije je, ipak, da se vrati potpuno oporavljen. Znao je u prošlosti vođen željom za igrom, igrati i na pola spreman, a onda bi mu se dogodilo pogoršanje ozljede.
Ovog puta ne bi smio napraviti takvu pogrešku. Svaka pauza duža od predviđene bila bi novi udarac Hajduku. Ima Garcia široku lepezu napadačkih rješenja, ali jedino što ga muči jest njihov zdravstveni karton. Trenutno su mu sto posto zdravi samo Almena, Rebić i Brajković. Svi ostali su ili ozlijeđeni ili načeti! No, jasno, jedan je Marko Livaja. Nitko, uz sav respekt svima, njega ne može zamijeniti i ući u njegove cipele u punom obujmu. To je zaista činjenica. Kapetanu se jest prigovaralo štošta ove sezone, ali opet, svi ga jedva čekaju vidjeti na terenu. Do tada će se Garcia morati krpati i snalaziti.
