Navijači Hajduka odavno frustrirani, nezadovoljni, već dvadeset godina s uprtim pogledom u budućnost, ostaje i dalje s nadom da bi nova nadolazeća sezona mogla, pa i trebala biti ona prava. No, ovom prilikom kada je u pitanju prognoza za sljedeće prvenstvo hajdučki puk vrlo teško može se gajiti nade, a kamo li vjerovati, da će splitski “bijeli” ostvariti rezultate, koji će dati povoda za realizaciju sintagme “miriše na titulu”. Pri tom se može uzeti u obzir kao primjer momčad Rijeke, koja se ni u kojem slučaju u nedavno minulom prvenstvu nije mogla tretirati na ovako trijumfalan način. I to u prvom redu uslijed činjenice da je gazda riječkog kluba Damir Mišković, sa svojim suradnicima, posebno učinkom sportskog direktora Darka Raić–Sudara, uspio ostvariti nemoguće: prodati najbolje iz igračkog kadra, ali i tijekom posljednje dvije godine angažirati prinove, kadre za vrhunske rezultate.
To je bila prava kemija, slobodno se može kazati kakvu nisu pokazali meštri iz vodstva Dinama i Hajduka. Eto, prodali su čak sedmoricu standardnih prvotimaca (Franjo Ivanović, Nediljko Labrović, Veldin Hodža, Marko Pjaca u ljetnom, Marco Pašalić, Niko Galešić, Ivan Smolčić u zimskom roku), izveli smjenu trenera (Željko Sopić otišao je 13. kolovoza 2024., preuzimanje momčadi od Radomira Đalovića), pa su ipak s popunjenim kadrom dosegli maksimum.
Dinamo je od 2013./14., od kada se igra liga s deset klubova, prema očekivanjima bio dominantan (10 puta prvak, dva puta drugi), dok je Rijeka (dva puta prva, šest puta druga, po dva puta treća i četvrta) debelo nadmašila Hajduka. “Bijeli” su se u proteklih dvanaest prvenstva morali zadovoljiti slabijim plasmanima od vodećeg tandema (po dva puta drugi i četvrti, čak sedam puta treći, jednom peti). Ipak, makar donekle, što se tiče učinka Hajduka, možda su posljednja dva plasmana na treću poziciju ipak nešto značila s obzirom na to da je splitska momčad koliko toliko konkurirala za naslov prvaka. Posebno u tek minulom prvenstvu… Otud je i razočaranje navijača Hajduka znatno veće, jer su se “bijelima” otvarale šanse za naslov. U sezoni 2023/24. premda su se, izgledalo je, pojačali s Ivanom Perišićem i Josipom Brekalom u zimskom transferom prozoru, ipak su posustali u finišu (čak četiri uzastopna poraza). A u prošlom, napumpani optimizmom uslijed dolaska Ivana Rakitića, do posljednjeg kola gajili su makar teoretske nade za trijumf, premda su u praktično sve uprskali serijskim gubitkom bodova (u završnih osam kola svega dvije pobjede, te po tri poraza i neriješena ishoda) kada su od moguća 24 boda osvojili mizernih devet, to jest cca. 37 posto.
U novu sezonu kreću prevođeni trenerom Gonzalom Garcijom, uz činjenicu da je na redu temeljita obnova igračkog kadra, ali uz pretpostavku znatno bolje uređene igre. U biti eventualne mogućnosti “bijelih” i dalje će umnogome ovisiti od doprinosa genijalnog Marka Livaje, uz još uvijek nepoznanicu učešća Ivana Rakitića, kao i uopće od najavljene fluktuacije igračkog kadra. Tri priznanja kod izbora najboljih aktera prvenstva: najbolji igrač, golgeter, kao i strijelac gola sezone dovoljno govore o značaju Livaje. Šteta je da je odlučio izostati s ceremonije dodjela nagrada… Realne su pretpostavke da će Hajduk zbog kroničnog financijskog minusa prodati neke od najdarovitijih mlađih prvotimaca, ali i da će uspjeti pribaviti neke prinove, odreda igrače slobodnog statusa, kako je to postalo uobičajeno.
Prošlog ljeta, u vrijeme dolaska trenera Gennara Gattusa, obećano mu je upotpunjavanje igračkog kadra, koje nije realizirano ni tada, kao ni u zimskom prijelaznom roku.
Hajduk je minulih godina financijski itekako opterećen angažiranjima igrača s visokim godišnjim apanažama, koji nisu, praktično s rijetkim izuzetcima, svojim igrama dali adekvatni doprinos. To je posljedica trgovanja igračima, prodavani su mladi, još nedovoljno sazreli, a dovođeni su stranci u režiji Marija Branca i Mindaugasa Nikoličiusa, uz privole niza predsjednika od Ivana Kosa, preko Jasmina Huljaja, Marina Brbića do Lukše Jakobušića, ali i odobrenja članova Nadzornog odbora.
Učinci Ivana Bilića i Francoisa Vitalija ne obećavaju mnogo, dapače njihov ostanak na Poljudu je pod velikim pitanjem. Zato ogromnoj armiji navijača ne preostaje drugo nego naoružati se strpljenjem, pa čekati i vidjeti što će se događati. Vrijeme curi, na Poljudu su, svima je jasno, u debelom kašnjenju…
