Njihova rodna mjesta udaljena su više od 11 tisuća kilometara, ali za subotu su na Poljudu zakazali najveću bitku svojih (dosadašnjih) trenerskih karijera. U predvečerje subotnje bitke na Poljudu, Mario Kovačević i Gonzalo García sjede za istim stolom. Stratezi iz Jablanice i Montevidea prošle su sezone ubirali lovorike zbog velikih stvari s “malima”, ali prema “vječnom derbiju” hrvatskog nogometa koračaju u sličnom ritmu. Obojica su u prethodna dva kola zgrabila samo jedan bod, međusobni okršaj su najavili porazima od Gorice i Varaždina, a ishod njihova sudara određuje i narativ koji će uslijediti pokraj njihova imena nakon utakmice.
Iako je sezona još mlada, tri uzastopne partije bez trijumfa upalile bi glasnije alarme na Maksimiru ili Poljudu, zato je pred dvojicom trenera jednaka dilema: ići “all-in” ili blago podići ručnu kočnicu? Prema uzorku derbija iz prethodnih sezona, naročito u prvom dijelu sezone, oba su trenera bliže opreznijoj varijanti jer, ipak, jedan bod je bolji ni od jednog. Otkako se spustio zastor nad šestim kolom prvenstva, medijska i navijačka razmišljanja ekspresno su se orijentirala prema utakmici Hajduka i Dinama, a nerijetko su takva “nabrijavanja”, u konačnici, završavali mršavim derbijima sa siromašnim sadržajem.
Nogometne filozofije Marija Kovačevića i Gonzala Garcíje, doduše, ne poklapaju se s takvim zaključkom, iako u prilog tomu ne idu njihovi međusobni dvoboji. Na klupama Slaven Belupa i Istre 1961 prošle su sezone dvije utakmice okončali bez pobjednika (0-0, 1-1), a dok je Kovačević bio u Varaždinu, režirali su još jedan sterilni ogled bez pogodaka, dok je u jednom slavila Garcíjina Istra (2-1), golom u samoj završnici, čime je, dakle, i ta utakmica naginjala prema remiju do završnih minuta. U njihova četiri sudara s tribine ih je pratilo ukupno 8477 gledatelja (5054+1494+977+952) – s time da se na dva dvoboja nije skupila niti jedna tisuća zainteresiranih – ali u subotu će se na Poljud natiskati između tri i četiri puta više navijača.
Tko će bolje pripremiti plan igre? Čiji će se potezi za vrijeme utakmice transformirati u pogotke? Hoće li Zagrepčani otići kući pjevajući, ili će Splićani feštu preseliti na gradske ulice? Potražimo li odgovor na prvo pitanje iz uzorka prethodnih utakmica, pak, optimizam ne izvire ni iz “modrog”, a niti iz “bijelog” kuta. Dinamo je turopoljsku družinu pokušao pobijediti s Mišićem, Ljubičićem i Villarom u sredini terena od prve minute, a ta se ideja – koja nije funkcionirala niti u prva dva kola sezone, kada se također na njoj inzistiralo – ponovno prerušila u promašaj i prilično bezopasnu, bezglavu igru maksimirskog kluba. S trojicom takvih igrača – koja nisu ista, ali se podudaraju u određenim segmentima i karakteristikama – usporen je protok i dinamika igre, pa je, zapravo, Dinamo u uvodnim kolima dolazio do zraka u nastavku utakmice, kada bi na travnjak umjesto Villara stupio Stojković.
Zagrebačka “sedmica” preskočit će derbi zbog nesmotrenog poteza i isključenja protiv Gorice, a Kovačević može zavrtjeti varijacije na temu veznog reda. U sredinu može instalirati, recimo, Zajca umjesto Villara i isprobati tu verziju, a nastupiti bi mogao i Bennacer, ali bilo bi iznenađujuće da debitira od prve minute. U tom slučaju, na “svoju” staru poziciju, na lijevo krilo, vratio bi se Vidović, koji je u posljednjoj utakmici ušao s klupe.
Urugvajsko-španjolski taktičar, pak, zbunio je Hajdukove navijače s postavkom u Varaždinu, kada je na klupi ostavio Pajazitija, a u udarnu postavu gurnuo Sigura. Objašnjenje se, pritom, nameće kao pokušaj opreza, jer je Albanac već u prvih pet kola skupio tri žuta kartona, što bi mu prošle godine donijelo suspenziju na jednu utakmicu, ali se pravilo promijenilo, pa četiri žuta kartona ove sezone rezultiraju suspenzijom za iduću utakmicu. No, s takvom je odlukom García, zapravo, ilustrirao (pre)veliku dozu opreza i straha ili, s druge strane, određeno i nepotrebno podcjenjivanje prema Varaždinu, koji je, eto, u prošla tri kola osvojio sedam bodova preko Rijeke, Dinama i Hajduka.
Na ruku obojice trenera, nadalje, ne idu niti prezentacije njihovih posljednjih linija. Dinamo je u prva četiri kola sačuvao čistu mrežu, a Hajdukova obrana kapitulirala je jednom u istom razdoblju, ali su obje momčadi u posljednje dvije utakmice četiri puta vadile loptu iz vlastitih mreža.
Nakon prvih šest kola, čini se, završila je uvodna idila u prvenstvu za Kovačevića i Garcíju, a sada jedan i drugi moraju tražiti iskupljenje preko tuđih leđa, u najvećoj utakmici svojih trenerskih karijera. Šest kola je, dakle, bilo potrebno da se, zaista, oživotvori ono što su pesimisti uporno ponavljali uoči angažmana njih dvojice na klupama zagrebačkog i splitskog kluba: “Nije isto voditi Slaven i Istru, ili Dinamo i Hajduk”. S takvim su se predrasudama, doduše, obojica već susretala, a na njih su, na novim radnim mjestima, već i navikla.
Jedan u subotu mora demantirati ta naklapanja i izaći iz “zone komfora” s punim plijenom. Hoće li derbi imati pobjednika ili će, ipak, Kovačević i García (opet) zadržati “status quo”?
