U ponedjeljak smo definitivno spoznali da Hajduk ponovno ima prvog čovjeka kluba – Ljubu Pavasovića Viskovića. Nije – doduše – dugogodišnji ugledni odvjetnik predsjednik Uprave (nego Nadzornog odbora), niti će na bilo koji način operativno voditi klub, ali bit će istinski lider, onaj koji će odrediti smjer kojim će Hajduk krenuti.
Hajduk je bez lidera ostao smjenom Lukše Jakobušića, koja se zbila u travnju prošle godine, što znači da je klub na jedan način lutao punih 16 mjeseci. Podvukao je Pavasović da ga se predsjednik Uprave Ivan Bilić iznimno dojmio kao “strukturirana i inteligentna osoba koja zna što radi, ali to medijima nije bilo tako prezentirano”.
Ne sumnjamo da je Bilić i dobar i inteligentan čovjek, ali on je taj koji je medijima prezentirao svoj lik i djelo. I bilo je jasno vidljivo da Bilić nije lider, a prihvatio je funkciju koja traži liderstvo. Zato nije bio dobar predsjednik. Međutim, moguće je da će biti odličan operativac sad kad uz sebe ima Pavasovića, ali i sportskog direktora Gorana Vučevića. Pavasović je lider, Vučević nogometni znalac, Bilić strukturirani ekonomist. Zvuči kao kombinacija koja bi mogla Hajduku donijeti bitno bolje dane, što se već i vidi na terenu, jer Hajduk je s novim trenerom Garcijom brzo poprimio puno bolje i modernije nogometno ruho.
Aktualni je Hajduk Pavasovićevo djelo, bez njega se Vučević ne bi vratio u klubu, niti bi Tommy Mamić i Mijo Pašalić sa svojim snažnim tvrtkama stali iza kompletnog projekta. Koji će biti i dug i mukotrpan, jer na Poljudu su zatekli previše problema – od manjka novca, prevelikih ugovora određenih igrača, do poluzapuštene Akademije.
Pavasović je previše iskusan i predugo godina vezan uz Hajduk (javnosti je malo poznato da je u ranoj mladosti bio vatreni pripadnik Torcide) da bi u takvoj situaciji obećavao nešto što realno neće moći ispuniti.
Dapače, jasno je u svom intervjuu istaknuo da ga ne zanima PR-ovsko bildanje Hajduka i pompozne najave, nego isključivo fundamentalni temelji – snaženje klupske logistike i dramatično poboljšavanje infrastrukture. Visković nema problem priznati da se Hajduk najprije mora vratiti svojoj omladinskoj školi i njezinom jačanju, ali i da to neće biti moguće bez izgradnje adekvatnog kampa.
Nema problem Pavasović priznati da se Hajdukova infrastruktura nije pomakla punih 40 godina. I to je daleko najveća sramota svih koji su vodili Hajduk u tom razdoblju. Ne manjak titula i jeseni u Europi, nego činjenica da 40 godina Hajduk infrastrukturno stoji na mjestu i gleda kako nogometni svijet kilometrima odmiče. Pa se onda svi čude kako Hajduka nema rezultata u Europi? Puno čudnije bi bilo da ga ima…
Jasno je i vrlo argumentirano Pavasović Gradu Splitu i vladi RH poručio kako gleda na još jedno fundamentalno pitanje – što Hajduk treba napraviti sa stadionom. “Naše su analize pokazale da Hajduk po utakmici gubi između pola milijuna i milijun eura”, naglasio je Pavasović. Dalje od toga ne treba ići, Hajduk će dok god igra na poljudskom stadionu – obnovljenom ili ne – godišnje gubiti između 15 i 20 milijuna eura, uzimajući u obzir da Hajduk u sezoni u Splitu prosječno odigra otprilike 25 utakmica.
Novi stadion stoga je apsolutni kamen temeljac Hajdukove budućnosti i financijskog zdravlja. Oni koji to ne mogu ili ne žele shvatiti, doista su zalutali u nogomet. Stoga Hajduk, Grad Split i vlada RH trebaju što prije sjesti za stol i pronaći odgovarajući financijski model s kojim bi se stadion počeo graditi. Postoji nekoliko modela koji su se diljem Europe pokazali jako dobrima, tako da treba samo probrati jedan od njih. Realno, ne postoje nikakve prepreke da se krene s projektom izgradnje novog stadiona u Splitu, sporna je samo politička volja. Sve je to Pavasović vrlo jasno iznio na stol.
Još jasniju poruku Pavasović je poslao vodstvu Hrvatskog nogometnog saveza. Spreman je čvrsto podržati predsjednika Marijana Kustića, ali samo uz određene uvjete – odlazak glavnog tajnika Tomislava Svetine i direktora svih natjecanja Nevena Šprajcera. I nije ostavio prostor za kompromis, a ponudio je i jasne razloge zbog kojih je Hajduk stav takav. Na čelnicima HNS-a sada je da odluče što žele. Ići svojim putem ili napokon zatvoriti “ratno” poglavlje koje s Hajdukom imaju neprekidno otvoreno više od 20 godina.
Dinamo i – posebno – Hajduk već godinama nemaju važnost u HNS-u, niti u donošenju krucijalnih odluka za hrvatski klupski nogomet. Što je ipak neprirodno, posebno zato što znamo da ga kroz članove u Izvršnom odboru izravno imaju Gorica, Lokomotiva, Slaven Belupo, Dugopolje, a poglavito Rijeka, koju u IO-u zastupaju dva člana (Damir Mišković i Darko Raić Sudar).
Pavasoviću i ne samo njemu, takvi su odnosi s pravom neprihvatljivi. Ili će u Izvršnom odboru sjediti predstavnici svih prvoligaških klubova ili – nitko! Tako je i normalno i pošteno.
Jasno je da Pavasović neće stati samo na izrečenim riječima. Odbije li HNS ruku koju mu je ponudio, Hajduk će se okrenuti novim rješenjima. Dinamo za sada šuti, ali po svemu što čujemo maksimirski stavovi sa Zvonimirom Bobanom u glavnoj ulozi u mnogo čemu slični su Pavasovićevim. I Dinamo je spreman krenuti zajedno s Hajdukom u traženje rješenja za bolje nogometno sutra.
Pavasović i Boban pronaći će alate s kojima će tražiti drugačije i puno zdravije odnose u hrvatskom nogometu. Reprezentacija nam je fenomenalna, ali klupski nogomet je u dubokom blatu. Pogled na europske koeficijente hrvatskih klubova već je dramatično poražavajući, ali još je to mila majka kad pogledamo stadione na kojima se igra SuperSport HNL i kampove u kojima igrači treniraju i u kojima odgajamo djecu. U tom smo segmentu 50 godina iza država poput Mađarske, Poljske ili Češke, a polako već i država poput Rumunjske, ili Albanije. Treba li uopće isticati da svaki francuski, njemački ili engleski klub koji se natječe u tamošnjim šestim ligama ima bolje uvjete nego većina naših prvoligaša?
Ukratko – sramotni su uvjeti u kojima hrvatski klubovi egzistiraju!
HNS kao tijelo koje vodi SHNL taj negativni trend nije znao zaustaviti. I sasvim je jasno da nikad ni neće, jer na kraju je to ipak najviše stvar koja se tiče samih klubova. Klubovi su stoga ti koji trebaju preuzeti odgovornost te pokrenuti veliku i opsežnu akciju spašavanja njihove egzistencije. Najprirodnije zvuči da to naprave kroz Udrugu prvoligaša, ali može to biti i na neki drugi način, samo je važno da se napokon pokrenu.
Pavasović je svega toga svjestan, zato je pružio ruku HNS-u, zato planira sjesti s Dinamom, a onda i sa svim ostalim klubovima u ligi. “Nema tog rova iz kojeg neću izaći ako to može pomoći Hajduku”, poručio je Pavasović.
Snažna poruka za sve koji na bilo koji način egzistiraju u hrvatskom nogometu. Vidjet ćemo tko će sve biti u stanju prepoznati je, a onda i prihvatiti…
