Nakon jadranskog derbija u kojem su vratari ostali bez posla, napadači samo na uloženom trudu, a obrane potpisale čvrstu nulu, logično je zapodjenuti razgovor sa stoperom. Elvis Brajković je taj, Riječanin koji je igrao za oba sudionika prošlonedjeljnog ogleda na Rujevici.
– Nije me iznenadio rezultat, u najavi sam vidio utakmicu za koju sam rekao “tko da gol – pobjednik”. Utakmicu na maksimalno jedan pogodak. Analizirajući dosadašnja izdanja obje momčadi, bilo je jasno kakav se dvoboj priprema. Rijeka s najboljom obranom lige, a Hajduk sa snažnom defenzivom dokazanom u maksimirskom derbiju – u jednom dahu je izgovorio Brajković.
Što nam je ukupno gledajući ponudio derbi?
– Puno opreza prije svega. Oba trenera ušla su u dvoboj s mišlju da je najvažnije ne izgubiti. Predviđao sam da će Hajduk doći zatvorenije, ali pritom bih rekao da se Splićani nisu isključivo branili. Baš kao i u spomenutom maksimirskom derbiju, imali su jasan plan kako ugroziti Rijeku. U konačnici, derbi je ipak ponudio malo napadačkog nogometa, utakmicu praktički bez šansi. Realno, Rijeka je imala dvije prilike. Onu Perice na kraju dvoboja gdje je lopta više slučajno prošla i gužvu u kojoj su u petercu Hajduka sudjelovali riječki stoperi.
Kada se vratimo na stopere, s obje strane su se zadnje linije potvrdile kao najbolji segmenti momčadi u ovom trenutku.
– Individualna napadačka klasa nije došla do izražaja. Galešić je dobro pazio na Livaju, Radeljić čvrst i siguran, a s druge strane Uremović i Prpić kao jedan kompatibilni stoperski par koji ima sve reference za kontinuitet nastupa. Desna i lijeva noga, spoj iskustva i mladosti. Svidjeli su mi se, djelovali su sigurno i uvjerljivo. Rijeci nisu pružili gotovo ništa pred vratima Lučića, kao ni domaći stoperi hajdukovcima, stoga s pravom možemo reći da je ovo bio derbi u kojem su se istaknuli obrambeni igrači.
Rekli bi, pravi talijanski derbi po Gattusovom receptu.
– Zrela utakmica, mora se naglasiti. Nema razloga da pričamo negativno o dvoboju, jer utakmice velike važnosti često prikažu kontrolirani nogomet. Ali, da bi se ta sintagma ostvarila na terenu, treba imati kvalitetne trenerske postavke i, jasno, igrače koji će iste provesti u djelo. Mogao je netko očekivati da će utakmica prštati s pogocima na obje strane, ali igra je evidentno obostrano bila postavljena da se ne primi zgoditak.
Hajduk je u drugom gostujućem derbiju ostao čiste mreže, uzeli su Bijeli u rujnu četiri boda. Uspješno su prošli kroz labirint teškog rasporeda, stoga se postavlja i logično pitanje je li momčad raste ili se samo stabilizirala?
– Hajduk je danas bolji nego što je bio pred mjesec dana, rekao bih da se stabilizirao. Obrana je odlična, u napadu može biti bolje. Morat će pronaći nekog igrača koji će pomoći Livaji, previše je momčad ovisna o njemu, a trenutno ne vidim nekog tako raspoloženog da bi rješavao utakmice. Ako se fokusiramo samo na derbije, zrelost je najbolja ocjena izvedbi Hajduka u dva ogleda s Dinamom i Rijekom. U Zagrebu je bilo i malo sreće za pobjedu, ali na kraju i zasluženo. Hajduku će veći problem biti igranje utakmica koje imaju prefiks “male”.
Četiri su boda već izgubili hajdukovci upravo u tim susretima na početku sezone, po dva na gostovanjima s Lokomotivom i Istrom.
– Na Rujevici i Maksimiru nemaju imperativ pobjede. Pokazali su pritom da mogu odigrati kompaktno i ne primiti pogodak, ali na gostovanjima u Koprivnici, Puli i ostalim stadionima igrat će pod velikim pritiskom pobjede. Tu će se lomiti njihova šampionska ambicija.
I ne samo Hajdukova, jer ista konstatacija sigurno vrijedi i za konkurenciju.
– U svakom slučaju. Ne može ni Rijeka reći da će bez problema proći takva gostovanja. Mora se priznati da je Dinamo godinama bio najjači u tom segmentu, zato Modre i dalje držim s najvećim šansama za prvo mjesto bez obzira što su teško poraženi u Koprivnici. Ipak je to bila utakmica u posebnom ozračju refleksije debakla u Münchenu.
Ali nije ni Dinamo imun na probleme, jer Liga prvaka odnosit će golemu energiju.
– Hajduk i Rijeka će šampionsku ambiciju dokazivati kroz domaća gostovanja, a Dinamo kroz regeneraciju najboljih igrača nakon europskih utakmica. Iskreno, jako me zanima kako će Bjelica posložiti Dinamo. Krajem kolovoza u vrijeme Hajdukove krize Dinamo je izgledao kao s drugog planeta, a onda se sve okrenulo u dvije utakmice. Hajduk se posložio, Dinamo upao u negativni niz i Bjelica sada ima zadaću vratiti momčad na pobjednički kolosijek. Širina kadra postoji, razvidna je i kvaliteta, ali pitanje je kako će momčad funkcionirati kada promijenite sedam ili osam glavnih igrača. Europa će biti Dinamov najveći test, a mogla bi se pokazati i prednošću za Rijeku i Hajduk. Zato, shodno svemu izrečenom, mogli bismo imati jako zanimljivu i nadasve izjednačenu jesen.
