Nogomet je igra koja, ako joj se kvalitetno pristupa, uglavnom poravna račune učinaka. Istra 1961 je u dvije utakmice s liderima trenutka prvo pobijedila Rijeku na Rujevici (1:0), a onda je u Puli zaustavila Hajduk (1:1). Objektivno gledano, u slabijoj im predstavi u Rijeci nogometaši Istre su uzeli tri boda, a u kudikamo učinkovitijoj igri s Hajdukom uzeli su jedan bod. U dvije utakmice s liderima to je i objektivna zasluga, četiri velika boda i velika doza samopouzdanja.
Nogometno gledano, Istra je nadigrala Hajduk te je tehničko-taktički izgledala ona kao da se bori za vrh, a suparnik za priključenje sredini tablice. Igra Zeleno-žutih je tečna, prepoznatljiva po automatizmima, ali i hitrim okomitim razigravanjima. Općenito je Garcijina momčad hitra u trci i pasu. Svi ti faktori grozničavo nedostaju Hajduku, koji djeluje kao da je pola igrača ljuto na cijeli svijet, a onaj koji je takav bio oduvijek (trener Gattuso), odjednom je sjetan. Ne promijeni li se nešto značajno u toj Hajdukovoj zbilji, ona će u proljeće biti više puna sjete i s još puno više ljutih “na cijeli svijet” zbog rezultata i pogotovo igre…
Kada se zamrznu navijačke strasti na trenutak, pa se objektivnije procjenjuju dinamike neke utakmice, onda će se i odjeci različitih previda na Drosini lakše prihvatiti. Prije svega, gol Hajduka jest iz zaleđa i, kako doznajemo, ceh će s negativnom ocjenom platiti pomoćni sudac Pataki. Istina jest da je VAR u tom trenutku bio izvan funkcije, ali tome su krivi vlasnici stadiona (grad), odnosno oni koji upravljaju njime (Pula sport – Usluge). Nije prvi put da pada električna mreža na stadionu, a što sugerira da se nije učinilo ono što bi se moralo da se pad VAR-a, semafora i sličnog ne ponavlja.
Gol Hajduka dogodio se u 29. minuti, pa je ipak bilo još puno vremena da se taj čin ne prometne u odlučujući na rezultat. Istina je da navijači Istre siju gorčinu jer se češće Zeleno-žutima dogode previdi, ali u ovom slučaju ne prepoznajemo loše namjere. Pogotovo što su suci, sukladno kriterijima u hrvatskom nogometu, mogli svirati kazneni udarac za Hajduk u posljednjim minutama kad je Radoševića lopta udarila u ruku.
Teško je reći je li se odbila od noge (kad je odbitak od tijela onda ruka postaje nekažnjiva), ali da je pokazano na bijelu točku, bila bi to prihvatljiva odluka, bez obzira na to što je iza Radoševića bilo samo zeleno-žutih igrača. Druga je stvar što je sudac propustio kazniti opomenom neke jasne prekršaje i nesportska ponašanja (Livaja prije svih).
Navijači obje momčadi navijali su za svoje i nisu se bavili folklornim dobacivanjima suparničkim. Policija se zahvalila svima jer nije bilo nikakvih značajnijih problema u održavanju reda na stadionu i izvan njega. Pitanje je hoće li to biti dovoljno da Istra i Hajduk prođu bez kazne. U pulskom prvoligašu su odlučili, nakon duže vremena, da se žale na odluke disciplinskog suca Alana Klakočera jer smatraju da ima drugačiji kriterij prema Istri 1961. Povod je 7,5 tisuća eura kazne zbog “navijačkih grijeha” na Rujevici. I opet samo s pulskog eha…
