Hajduk u Koprivnici u nedjelju igra iznimno važnu utakmicu. Važna je, doduše, svaka u prvenstvu, ali ova Splićanima može donijeti daleko više od tri boda – potvrdu da su izrasli u momčad koja može pobjeđivati u velikim serijama i koja može pobjeđivati u utakmicama u kojima se očekuje pobjeda.
U prošloj je sezoni Hajduk do posljednjeg kola bio u utrci za naslov, a ni jednom nije uspio povezati dvije gostujuće pobjede. Sada ih ima tri. Samo je jednom – i to baš protiv Slaven Belupa u Koprivnici – slavio (2:0) s barem dva razlike. Sada je u Puli i Gorici povezao dvije takve pobjede – 3:0 i 3:1.
Ne možemo se sjetiti ni kada je Hajduk zadnji put povezao dvije autoritativne gostujuće utakmice, u kojima je dominirao i kontrolirao rezultat svih 90 minuta. U Puli i Gorici bio je apsolutno dominantan.
Stoga je razumljiv golemi optimizam s kojim Hajdukovi navijači čekaju gostovanje u Koprivnici na kojem su ionako slavili na zadnjih pet gostovanja. U tih pet utakmica Hajduk je zabio 6 golova – pet je puta pobjeđivao s 1:0 – a domaći niti jedan.
– Gledajući Hajduk na gostovanjima u Puli i Gorici moram priznati da sam vidio momčad sposobnu osvojiti naslov prvaka. Ne sjećam se kad sam gledao Hajduk u tako dominantnim izdanjima, s igrom koja je bila vrlo moderna, agresivna, čvrsta, okomita, brza, s puno odličnih akcija i stvorenih šansi – govori iskusni Ilija Lončarević kojeg smo zamolili da iz zagrebačkog kuta iznese dojam o onome što je Hajduk pružio u zadnjim utakmicama.
Kako tumačite takvu renesansu u igri Splićana?
– Trener Gonzalo Garcia potvrdio je da zna stvoriti igru, što smo vidjeli i dok je vodio Istru 1961. Trebalo mu je na Poljudu malo vremena, malo je eksperimentirao s izborom igrača, vjerojatno u želji da ih bolje upozna, da vidi kako će na utakmicama odgovoriti na njegove zahtjeve. Mijenjao je i sustav igre, pokušao učvrstiti obrambeni dio igre s tri stopera, ali brzo je spoznao da to nije najbolje rješenje za Hajduk. Na koncu je pronašao to što je tražio i rekao bih da je napravio snažne temelje na kojima Hajduk ima pravo s velikim optimizmom gledati na ostatak sezone.
Koji su po vama glavni nosači tih temelja?
– Ima ih nekoliko, što je jako dobro, jer kad jedan nosač upadne u krizu ili probleme, temelji bi i dalje trebali ostati dovoljno čvrsti. Hajduk ima odličan balans mladih i iskusnih igrača u postavi, što je vrlo važno. Hodak, Mlačić, Hrgović, Pajaziti, Almena i Pukštas su jako mladi, donose posebno energiju, mladenačku drskost, a svaki od njih ima potrebnu igračku klasu da odgovori zahtjevima trenera, kao i zahtjevima kluba kakav je Hajduk. Pazite, šest mladih igrača u udarnoj postavi nije šala, nego golemi Hajdukov kapital koji bi u nastavku sezone realno morao nastaviti rasti.
To vam se od nabrojanih mladih igrača posebno dopada?
– Svi su jako dobri. Hrgovića već dobro poznajemo, Mlačić ima samo 18, a igra iznimno samopouzdano i zrelo. Pajaziti se od prve utakmice nametnuo kao motor i kreator momčadi. Almena je na poziciji krila donio puno agresivnosti, a još više nogometa od kojeg momčad profitira – ima izvrsnu suradnju, odlično čita igru, a na sve je to iznimno odgovoran u obrani. Hodak me oduševio talentom, a onda i mirnoćom i zrelošću s kojom igra, a do jučer nismo ni znali da postoji. Hajduk na dvije bekovske pozicije u Hodaku i Hrgoviću ima mlade, a tako zrele igrače koji bez imalo straha i problema iznose loptu, kreiraju igru, a pucaju od snage i želje da se iskažu.
Pukštasa niste opisali?
– Njega bih posebno izdvojio. Vidjeli smo čim se pojavio da je “box to box” veznjak koji ima sjajan karakter, uvijek mu je gol u glavi, tako moćan u duelu, skoku, a uvijek maksimalno odgovoran u obrani. Međutim, u ovoj je sezoni napravio iskorak – postao je vezni igrač u punom smislu. Ranije je previše bio orijentiran samo za završnice akcija i golove, a sada ga je pun teren, uvijek se nudi, ide za loptom i preuzima odgovornost. Pukštasov napredak, a onda i napredak svih tih mladih igrača najbolji su pokazatelj da Garcia zna što radi i da mu igrači kroz treninge napreduju.
Hoćemo malo o iskusnijim igračima?
– Rekao bih nešto o Anti Rebiću. Svi jako dobro znamo tko je Rebić i što može. Međutim, uvijek je upitno kad se iskusni igrač vrati u našu ligu na koji će način u njoj igrati. Rebić me po tom pitanju oduševio – užitak je vidjeti njegov govor tijela i način na koji doprinosi momčadi. Toliko je pozitivan da to nije lako ni opisati. Igra s velikom agresivnošću, “maltretira” suparnike u svakom posjedu i u svakom duelu, napadačkom ili obrambenom, što je posebno važno. I Rebić još nije u pravoj formi, trebat će mu još neko vrijeme da bude 100 posto spreman, a kad dođe na tu razinu, onda će i on biti još bolji.
Doista vam se sviđa Hajduk?
– Naravno da tek treba vidjeti može li Hajduk igrati takav nogomet u serijama, ali postoje realne pretpostavke da će tako biti. Naravno da ima Hajduk i svojih problema i mana, ali ako momčad nastavi rasti na način na koji je to prezentirala u zadnje vrijeme, tih će problema u igri biti sve manje. I nemojte zaboraviti da Hajduk ima zanimljive igrače u pričuvi, dobro je pokriven na svim pozicijama. I napokon ima brzinu i širinu na krilima. Taj Bamba je iznimno brz i nezgodan u igri jedan na jedan, a pričuva je.
Hajdukovi navijači s nestrpljenjem čekaju i povratak Marka Livaje u momčad. Postoje određeni upitnici o tome hoće li Hajduk moći nastaviti igrati na isti način s Livajom u postavi?
– Nisam do sada spominjao Šegu, koji je itekako važan kotačić Hajduka. Šego je taj koji svojom agresivnošću i presingom na zadnju liniju suparnika diktira obrambeni ritam momčadi, a uz to je zabio i neke važne golove. I Šego je Hajdukov veliki dobitak u ovoj sezoni. Međutim, dobro znamo tko je Marko Livaja – uvjerljivo najbolji igrač Hajduka već četiri godine i najbolji igrač lige. I naravno da će Livajin povratak dodatno osnažiti Hajduk, koji će s njima imati igrača sposobnog potezom riješiti svaku utakmicu.
Nije sporna Livajina klasa, ali može li Livajin povratak poremetiti Hajdukovu igru?
– I to je tema koja je legitimna, ali u njoj ne bih pričao o Livaji nego o njegovim suigračima i načinu na koji će igrati kad je Livaja u postavi. Znamo da je zadnjih godina Livaja na impresivan i rijetko viđen način nosio Hajduk na svojim leđima. I svaka mu čast na tome. Međutim, u takvoj igri i takvom odnosu snaga u svlačionici igrači su navikli stalno tražiti Livaju u nadi da će on sa svakom loptom napraviti potez odluke. To je u nogometu nemoguće i to nije dobro za igru bilo koje momčadi. Garcia je u prethodnim utakmicama uspio dokazati da Hajduk itekako može igrati dobar nogomet u bez Livaje u momčadi i važno je da su se i sami igrači uvjerili u to. Sad je samo važno da Livajin povratak ne promijeni taj balans koji postoji u igri i da igrači nastave dodavati tamo gdje to traži igra i gdje je najlogičnije, a ne da odmah traže Livaju. Livaja je klasan igrač i lako će se uklopiti u ono što Hajduk igra, to nije nimalo sporno. Važno je samo da njegovi suigrači nastave igrati onako kako su igrali i vez Livaje.
Toliko od Ilije Lončarevića. Kad netko s toliko znanja i iskustva vidi toliko dobrih stvari u Hajdukovoj igri, onda je to najbolji znak da su Garcia i igrači na jako dobrom putu…
