Uh, koliko je teško armiji navijača Hajduka nanovo proživljavati europske neuspjehe svojih ljubimaca, još jednom se suočiti s dugotrajnom serijom eliminacija, pogotovo u gubitničkim nadmetanjima s klubovima Gruzije, Malte, Kazahstana, Slovačke, pa i Rumunjske, sada i Albanije, koji kako god okrenuli ne predstavljaju rang renomea “bijelih”.
Igrački korpus Hajduka, posebno u nedavno vrijeme, autokratski vođen od strane Lukše Jakobušića, morao je po svim kriterijima, postići bolje rezultate na europskoj sceni. Uostalom, prema zamišljenoj strategiji razvoja kluba, predstavljenoj od strane bivšeg člana uprave Ivana Matane i nekadašnjeg stručnog tima, predviđala su se u razdoblju 2021.- 2027. dva naslova prvaka, barem jedan kup, automatski po dvije kvalifikacije za Ligu prvaka i Europa ligu, uz pet plasmana u grupna natjecanje (po jednom u LP i EL, tri puta u Konferencijsku ligu, čak jednom u šesnaestinu, odnosno osminu finala)!
Moglo bi se zaključiti, po onoj narodnoj, “što je Gosparu bilo milo, to mu se i snilo…”
Ove sezone razočaranje navijačkog puka dobilo je posebnu dimenziju obzirom na potpuno restrukturiranje stručnog vodstva, koje je hoćeš-nećeš, po prvi put poslije niza godina, ipak pokazalo ohrabrujući smjer. To kako su u objektivno kompliciranoj financijskoj situaciji treneru Gonzalu Garciji osigurali vrlo solidni igrački korpus: nesumnjiva pojačanja (Ivušić, Karačić, Pajaziti, Rebić) uz preostale prvotimce, koji ni u kojem slučaju nisu “škartoci” obzirom da su u protekle dvije godine do pred kraj prvenstva vodili borbu za naslov prvaka.
Dakle, pod brojem jedan Marko Livaja, uz iskusne Krovinovića, Kalika, Šegu, Melnjaka, Dialloa, Šarliju, Bernahoua, svakako Žapera i kontigent mlađih snaga Hrgovića, Sigura, Pukštasa, Durdova, Brajkovića, kojima su se pridružili talentirani Silić, Skelin, Mlačić, Skoko…
Najava sportskog direktora Gorana Vučevića kako ova sezona ima “stabilizirajući karakter” izazvala je priličan broj zajedljivih ironičnih primjedbi, jer kao takav tretman unaprijed isključuje momčad Hajduka iz buduće utrke za naslovom prvaka, što apsolutno nije točno.
Kada je već tako pozitivno ocijenjen početni inovativni rad urugvajskog trenera logično bi bilo pokazati barem zeru strpljenja i bez obzira na najnoviji tragični neuspjeh protiv albanskog predstavnika u tek minulima europskim kvalifikacijama, počekati i vidjeti reakciju momčadi u nastavku prvenstva. A to u ovom slučaju znači osvjedočiti se kako će se “bijeli” provesti najprije protiv Slaven Belupa, pa nadalje u prvenstvu.
Također valja vidjeti hoće li odaziv “prgave familije” biti na razini prethodnih posjeta, jer bi se trebala ponašati po onoj “i kad gube i kad tuku, uvijek vjerni svom Hajduku”.
Situacija je nesumnjivo bremenita, igrači Gonzala Garcije su u non stop pogonu, do sada su odigrali sedam utakmica, dvije čak s produžetcima, tijekom kojih su se prilično iscrpili, pogotovo u psihološkom pogledu. U najtežem položaju od svih prvotimaca je mladi stoper Branimir Mlačić, koji je u dosadašnjim nastupima pokazao zavidan potencijal (moguće čak slično Luki Vuškoviću), ali je trenutno opterećen kao sukrivac za fatalni treći gola DC-a. Neizvjestan je po svemu nastup kapetana Livaje, jer nije poznato je li ozbiljnije ozlijeđen pri kraju utakmice u Tirani.
Koprivničani su najavili pobjedonosni dolazak na Poljud, premda je Hajduk prirodno na svojem domaćem stadionu uvijek favorit.
Dakle, traži se osvajanje sva tri boda, to bi trenutna garnitura prvotimaca, premda potresena ružnom eliminacijom iz Europe, trebala ostvariti.
Nota bene, “bijeli” su na klupskoj rang listi Uefe nisko plasiran, tek su 149., dok trenutno Dinamo na račun ranijih uspjeha uživa 47. poziciju, Rijeka je 159., Osijek 187., Varaždin 289., drugih naših klubova nema nigdje niti među 415 rangiranih… Urugvajski trener će odlučiti o sastavu za susret protiv Slaven Belupa, ali kako god to bilo sigurno će tijekom utakmice koristiti 16 prvotimaca…
Hajduk: Ivušić – Karačić, Mlačić, Šarlija, Hrgović – Pajaziti – Bamba, Kalik, Krovinović, Šego – Livaja.
