Mogla bi ovo biti Dinamova pobjeda sezone teška tridesetak milijuna eura! Nakon 13. rujna Modri su ponovno prvi, a kad su u poziciji poput ove, navika osvajanja naslova dolazi do punog izražaja, iako Rijeka i dalje drži sve u svojim rukama. Na Poljudu smo vidjeli dvije crne mačke, jednu koja se prošetala travnjakom i drugu s malim “d” na prsima koja ima najmanje devet života, što je potvrdio i ovaj derbi. Hajduk je dobivao Dinamo, no u utakmici odluke prvak je pokazao svoj pobjednički gen. Karakter više od igre, premda je u drugom poluvremenu to bio i zanimljiv nogomet.
Kako danas stvari stoje, Hajduku ostaje Livajina rečenica “Nova šansa je dogodine”, niti nakon 20 sezona neće podignuti najvažniji hrvatski pehar. Neće jer sa strane Bijelih to je još jednom bila predstava “Livaja i deset patuljaka” koja je po njih tragično završila. Moralo bi se dogoditi neviđeno čudo da novi preokret vrati nadu u Split.
Kad su Arijan Ademi i Bruno Petković osam kola prije kraja, u trenutku dok je Dinamo zaostajao osam bodova za Rijekom i sedam za Hajdukom i već su mu ispisani nekrolozi rekli “A što ako uspijemo” sigurno se ni u snu nisu nadali da će nakon Poljuda Modri biti prvi s jednim Rijekinim susretom manje, no Hajduk je u pet kola osvojio dva sramotno mizerna boda i nema se na što žaliti. Hajduka zna pobjeđivati derbije, ali Dinamo još bolje zna osvajati titule.
Odgovor na prvo pitanje rano smo dobili, nitko nije preuzeo rizik od starta utakmice. Igralo se čvrsto, ponekad i žestoko, ali ne i kreativno. U cijelom prvom poluvremenu Hajduk je imao samo tri, a Dinamo šest dodira u protivničkom šesnaestercu. No, Sandro Perković u poluvremenu je povukao potez dana. Otvorio je utakmicu uvođenjem Brune Petkovića i prelaskom na raspored 3-5-2. Modrima je bitno olakšala i katastrofalna intervencija Lučića koji je poklonio gol, što je također dalo dodatnog prostora u igri jer Hajduk je morao hrabrije u napad.
Ponovila se povijest, Dinamo kao ni lani nema igru, muči se, a onda kad dođe u Split slavi s alternativnom formacijom i odnosi ključne bodove, pritom i s dozom sreće. No, potpuno zasluženo. Perkovićeva odluka balansirala je između hrabre i očajničke, očito ne vidjevši drugo rješenje uveo je Petkovića koji je odigrao veliku rolu i korigirao raspored, te sada slavi.
