Hajduk se proteklog tjedna vratio na pobjedničke staze, čak i otvorio novi pobjednički niz. Koprivnica je pala u Kupu, a Lokomotiva u prvenstvu. No, iako rezultat ne govori tome u prilog, nisu to bile toliko uvjerljive izvedbe Bijelih. Nije niti Gonzalo Garcia bio pretjerano zadovoljan, svjestan je da mu je momčad zapala u kakvu krizu, da može puno bolje, a to se prvenstveno odnosi na posljednju liniju koja je protekli period odradila zaista kritično.
Drugi izraz za to ne postoji, a rekao je i sam trener da je Hajduk primao glupe golove. Koprivnica je u prvih 15 minuta mogla zabiti dva gola, a tada je stoperski par Šarlija i Gonzalez bio sasvim neuvjerljiv. Lokomotivi se Garcia suprotstavio s trojicom u posljednjoj liniji, prvi put ove sezone. No, Raci, Šarlija i Gonzalez unatoč čistoj mreži baš i nisu položili ispit.
Na posebnoj je vjetrometini i udaru Edgar Gonzalez, Španjolac koji je došao najspremniji da ga se odmah ubaci u ritam. Na glasu je kao igrač izrazitih tehničkih mogućnosti, a takvo što se i naziralo u njegovom prvom startu, protiv Dinama na Poljudu. S druge strane, odmah su se vidjele i mane. Gonzalez je visok 192 centimetra, a vrlo spor i teretan, ako ne i nekoordiniran igrač. Dinamovi su napadači konstantno ciljali njegovu stranu obrane i bježali mu u prostor. U debiju, dakle, ni po čemu nije oduševio. Isti se trend nastavio i u Koprivnici, protiv znatno lošijeg protivnika. Nije bilo za očekivati da će Gonzalez i u tom susretu imati velikih problema, ali to se događalo. Usto, griješio je tamo gdje ne bi smio, u predaji lopte, što mu je na papiru najveći forte. Ništa bolji nije bio niti protiv Lokomotive kada je gostima naprosto servirao par čistih prigoda koje nisu znali iskoristiti.
Problem je za Garciu što u naročitom ritmu nije ni Ron Raci, Kosovar koji je po dolasku oduševio, ali ga je iz kolosijeka izbacilo neigranje na posljednjem reprezentativnom okupljanju, a zatim i bolest zbog koje je propustio određene treninge. On je već protiv Varaždina pokazivao znakove nervoze. Dobro je tada prošao što nije isključen još u prvom dijelu, a Garcia ga je nakon 45 minuta ostavio u svlačionici. U derbiju Raci nije igrao, a protiv Lokomotive je i on znao poklanjati, darivati. Navikao nas je on da igra s puno rizika, ali ranije je pucao od samopouzdanja, što sada nije slučaj.
Ispada da je najpouzdaniji stoper Bijelih trenutačno Zvonimir Šarlija, onaj kojeg se klub početkom ljeta želio riješiti, a to je ozbiljna anomalija. On igra standardno, a trenutačno djeluje najsigurnije, uza sve svoje dobro poznate mane. Četvrti u stoperskoj konkurenciji je Branimir Mlačić koji je iz nekog razloga potpuno nestao s radara nakon što je početkom sezone naglo dobio naslovne uloge. Kako će se razvijati njegov status tek treba vidjeti. To je dio obrane na kojem je do sada bilo najmanje rotacija, a ne bi čudilo da ih u budućnosti bude više. Što se bekova tiče, također vlada nered, barem što se raspodjele minuta tiče. U prvom planu su bili Karačić i Hrgović, ali se nakon Australčeve sitne ozljede otvorio prostor za Sigura koji je potpuno izvan ritma. Hrgović je, pak, također upao u kolo rotacija, a posljedično vjerojatno izgubio ritam.
Iz svega se nameće zaključak da se Garcia suočio s ozbiljnim nerazmjerom u liniji gdje bi on trebao biti najmanji. I to mora što prije riješiti. Pošteno je svima dati prostor, ali nositelji kad-tad moraju isplivati. Kod Hajdukove obrane to još nije slučaj i otvorio se problem koji se čim prije mora riješiti.
