Hajduk ni ove sezone neće uzeti titulu koju čeka još od 2005. Neće, jer je igrama nije zaslužio. I to je dovoljno čvrsta definicija Hajdukove sezone, ali i svih prethodnih 20 sezona. Hajduk u 20 godina nije uspio izgraditi šampionsku momčad. Bolno za svakog navijača Hajduka, ali je tako…
U lipnju će Hajduk ponovno na klupske izbore, tražit će se novi članovi Nadzornog odbora, a njihov jedini zadatak bit će pronaći novog predsjednika kluba. Aktualni predsjednik Ivan Bilić nije kapacitet predsjednika kakvog Hajduk treba. Međutim, tko je? Tko je u stanju osoviti posrnuli Hajduk na noge i napokon udariti zdrave temelje kluba?
Pričao sam proteklih tjedana s dosta istaknutih Hajdukovaca. Praktički su svi zazivali Miju Pašalića, poznatog poduzetnika iz Makarske. Mijo Pašalić je vlasnik tvrtke APFEL, koja je dugi niz godina Hajdukov sponzor. Pašalić je i aktualni predsjednik futsal kluba Novo Vrijeme, s kojim je u lovu na još jedan naslov prvaka Hrvatske. Pašalićeva je tvrtka u Makarskoj sama izgradila fenomenalan sportsko-rekreativno-kulturno-medicinski centar APFEL Arenu – objekt koji je svojim izgledom i funkcionalnošću jedinstven u Hrvatskoj.
Pašalić bi doista bio izvrsno rješenje, ali po svemu što smo uspjeli doznati male su šanse da preuzme vođenje Hajduka. Razlozi su privatne prirode…
S Pašalićem se u klub po tim pričama trebao kao dio moćnog i jakog tima vratiti i Goran Vučević, daleko najbolji Hajdukov sportski direktor unazad tih 20 godina. Na žalost Hajdukovih navijača ni Vučevićev povratak nije realan. Posljednji boravak na Poljudu bio je za Vučevića poprilično traumatičan, jer mnogi nisu prepoznali i cijenili njegov rad, pa se suočavao s uvredama i omalovažavanjima, što je jako teško proživljavao. Tako je Hajduk za Vučevića još uvijek previše bolna tema.
Možda bi ga čovjek Pašalićeve težine, vizije i snage čak i uspio pridobiti za sebe, ali čini se da to više nije aktualna tema.
Šteta, jer Pašalić nije samo uspješan poduzetnik i uspješan sportski radnik, Pašalić je strastveni hajdukovac, čovjek s vizijom, iznimno hrabar i čvrst, prepoznatljiv, dokazan, s brojnim vezama u poslovnom svijetu, a financijski apsolutno neovisan. Sve su to odlike koje bi Hajdukov predsjednik morao imati u kakvim god okolnostima sjeo na čelnu fotelju Poljuda.
Vučević je pak u vrijeme Hajdukove najveće financijske krize kao sportski direktor bez ijednog eura za odštetu na Poljud doveo igrače poput Tome Bašića, Josipa Juranovića, Ohandze, Kouassija, te lansirao klince poput Nikole Vlašića i Andrije Balića. … Na njima je Hajduk potom zaradio velike i spasonosne novce. Vučević je potom nekoliko godina radio za Barcelonu, a onda i za prebogati Al-Nassr u koji je u Vučevićevom mandatu stigao Cristiano Ronaldo. Vučević je prepun iskustva, kao i sjajnih veza po cijelom svijetu.
Ako vlast na Poljudu neće preuzeti tandem Pašalić – Vučević, što Hajduku ostaje? Malo je kvalitetnih rješenja, posebno ako pričamo o predsjednicima. Od svih koji su se pojavili unazad 14 godina koliko Naš Hajduk provodi izbore, samo je Lukša Jakobušić imao istinske liderske sposobnosti, ali je pao na nogometnim pitanjima. A Hajduk treba “provjereno” ime, a ne novog Bilića koji bi na Poljud stigao kao nogometni školarac koji se tek uči poslu. Naravno da anoniman i neiskusan čovjek oko sebe teško može okupiti “teškaše” kakve Hajduk treba da bi u nekom skorom roku napravio 46 godina čekani iskorak.
Zašto 46 godina? Zato što je tada napravljen stadion na Poljudu, a od tada do današnjeg dana Hajduk nije uspio napraviti ni jedan novi teren za trening, a kamoli barem pristojan kamp. Punih 46 godina na Poljudu se puno priča, ali očito i nedovoljno (g)radi. Kako po pitanju infrastrukture, tako i po zidanju dugoročne vizije kluba.
Zato je pogled prema Hajdukovoj sutrašnjici daleko neizvjesniji od posljedica toga što se naslov čeka već 20 godina. Hajduk definitivno treba nove ljude, potpuno drugačije od onih koji ga sada vode, ali takvih – nažalost – baš i nema na vidiku…
