Hajduk je ostvario niz od tri pobjede, i to protiv Koprivnice u Kupu te Lokomotive i Vukovara 1991 u prvenstvu, ali dojam izvedene igre “bijelih” ipak nije pozitivan. Dapače, sručile su se obilne kritike na račun trenera Gonzala Garcije, čak ocjene da se pogubio u odnosu na očekivanja, tako da mu je dobro došla ova stanka zbog obveza reprezentacije Hrvatske da bi se urugvajski trener španjolskog odgoja, figurativno rečeno, resetirao i vratio na postavke koje su zadovoljavale hajdučki puk. Tako je ispalo da je trener iznevjerio svoje postulate.
Hajduk je od starta ove sezone do prvog prekida zbog utakmica reprezentacije Hrvatske, znači od 23. srpnja do 31. kolovoza (ostavimo po strani neuspjeh na europskoj sceni), u pet kola postigao četiri pobjede i neodlučen omjer s Rijekom (2:2). I tada je naišla stanka poslije koje se vjerovalo u nastavak pozitivne serije, ali su stigla dva poraza: u Varaždinu i posebno bolan od Dinama na Poljudu. Koja su poljuljala vjeru u novi način nadigravanja a la Garcia.
Odmah je nužno naglasiti da kritičari uopće ne dovode u pitanje Garcijin angažman jer su svi svjesni, s jedne strane, da brze smjene trenera, koje su se događale proteklih pet sezona, ne donose boljitak, a s druge strane ipak vlada uvjerenje u Garcijinu viziju, sposobnosti “build-upa”, stvaranja navika na treninzima i izvedbe na utakmicama.
Potpuno je jasno da Garcia ima sva prava oko načina vođenja momčadi jer se jedino tako može postići bolja kolektivna igra. Na udaru su se našla njegova, ajmo kazati, izvjesna lutanja oko izbora aktera. On se doveo u poziciju traganja za protagonistima, na neki način zanemario je bitni element, a to je da uvijek pokloni povjerenje najspremnijima. A ne da se prepusti intuiciji da raspolaže pojedincima sposobnima na temelju svojeg iskustva donijeti dodanu vrijednost kolektivu.
A oni igraju u leru, bez ubrzanja, što se odnosi u prvom redu na izvedbe Guillamona, Rebića, Almene, da ne spominjemo Gonzaleza, pa začudo i na Pajazitija, tako da se odjednom nameće pomalo pretjerano pitanje, na primjer, kako to Luka Hodak, na račun živahnih dvadesetak minuta na terenu u Vinkovcima, nema veću minutažu.
Trener Garcia je pozvan u prvom redu ubrzati djelovanje svoje momčadi, to jest da se ne događaju zastoji u izvedbi, posebno primjedbe o nedovoljnoj energiji pojedinaca, automatski i cijele momčadi. Pritom se mora rukovoditi svojim standardima građenja igre, dakle već pokazanim načinom osvajanja terena da bi se došlo do završnice… i bolje realizacije.
