Ovo je prvenstvo SHNL-a po mnogočemu atipično u kontekstu proteklih par desetljeća. Prioritetno se to odnosi na Dinamo, koji trinaest kola prije kraja osjetno zaostaje za liderom.
Pritisak na Modre već sada je dovoljno snažan da ima prioritetan utjecaj na pristup igrača Fabija Cannavara. Bez konteksta tehničko-taktičke ljepote i uvjerljivosti, a u čemu Dinamo već dugo iskazuje neku novu razinu slabosti, domaćini najvećeg derbija u Hrvatskoj imaju samo jednu misiju – pobijediti!
S tri boda približili bi se Hajduku na istu takvu prednost, ali bi momentum bio drugačiji. Pobjede u derbijima, pokazao je to upravo Hajduk prošlim uspjehom u Maksimiru, donose slapove nove energije i jačanja samopouzdanja, što je kapital i za iduće utakmice. No, imperativ koji ima Dinamo, možda i najveći godinama unatrag, može biti izvor grča, nestrpljenja, a to onda bitno usmjerava vodu na mlin suparnika. Hajduk taj imperativ nema, barem ne u mjeri svog domaćina, budući da mu “igraju” dva rezultata (pobjeda i remi), a naposljetku poraz ne bi bio kraj šampionske ambicije. Bitno bi ga otežao u odnosu na ovaj trenutak, ali realnost mogućnosti bi ostala.
Dakako da Hajduk s pobjedom, uz praktičnu eliminaciju Dinama kao konkurenta za vrh, bitno osnažuje samopouzdanje nakon što su doživjeli eliminaciju u Kupu od Rijeke. Samopouzdanje je vrlo važan element finiša sezone za sve suparnike, a što se vidi na Rijekinoj odličnoj reakciji nakon dva uzastopna poraza.
Jedan od atipičnih priloga trenutku je to da je Hajduk u prvenstvenim odmjeravanjima unutar “velike četvorke” pokazao najbolje od sebe (bodovno). Dinamo obrnuto. Na što onda tipovati u ovom nadmetanju, na potvrdu tih trendova ili preokretu, odnosno povratku na početne postavke (Dinamove nadmoći)? Jako je to teško predvidjeti s obzirom na velike slabosti koje iskazuju momčadi dva talijanska trenera. Te slabosti (tehničko-taktičke neuvjerljivosti u podužem vremenu) ne mogu biti objektivnost kvalitete igrača. Ni Dinamovih, a ni Hajdukovih. Više je to odraz neuspješnosti duže prisutnog Gattusa i ipak sada dovoljno prisutnog Cannavara da svojim momčadima daju taktički onu ideju koja će prije svega omogućiti kompaktnost linija, a onda i pomoć afirmaciji pojedinca. Niti ovaj Dinamo, a niti Hajduk tu razinu nisu dosegli, zato se kontinuirano suočavaju s problemima čak i s kvalitetom inferiornijim (ne puno) suparnicima, koji djeluju, ako ništa drugo, onda kompaktnije.
Jedan od faktora koji je doprinio da Hajduk dobro djeluje u derbijima, to je uz žar koji donose i dinamika igre. Dinamo igra napadački i ostavlja prostora za kontre, a upravo izostanak kompaktnosti dovodi ih u problem. Hajduk, kad se zgusne, u plitkoj formaciji, sigurniji je obrambeno, a onda prema naprijed će uglavnom Livaja nešto “izmisliti”. Dojam je da će dinamika nedjeljnog derbija ići u tom smjeru. Dinamo mora napasti odmah, Hajduk čekati svoj trenutak. Kronične slabosti sezone ne mogu se izbrisati u jednoj utakmici, neće ni ovi takmaci. Tko prvi iskoristi suparnički “ler” usmjerit će dinamiku utakmice na svoju stranu i biti bliže konačnom uspjehu.
