Odmah na startu, poslije vrlo udobnih dana provedenih na reparaciji u Alicanteu, momčad Hajduka se nasukala. Škvadra Gennara Gattusa se provela gubitnički, nova dva boda otišla su u nepovrat.
Tih 0-0 na Poljudu protiv Slaven Belupa i nije neko iznenađenje s obzirom na činjenicu da je to sedmi neodlučeni rezultat “bijelih” u prvenstvu na 19 odigranih utakmica, što momčad u utrci za naslovom, u ligi kvalitetnoj koliko je ova naša, ne bi smjela dozvoliti. Momčad Hajduka je debelo razočarala svoje nadom nabijene navijače, kako zbog tih 0-0 tako moguće još i više na račun igre koja se ni za mrvicu, zeru, baš ni najmanje nije popravila u odnosu na većinu predstava prošle jeseni.
Mnogi smo bili uvjereni da je poslije 24 službene utakmice, kao i sedam pripremnih u Sloveniji, odnosno Španjolskoj, pogotovo minimalno 120 programiranih treninga, došlo vrijeme većoj uigranosti, ali smo se baš na ovoj premijeri, kao najavi proljetne sezone, osjetili prevareni. Odnosno, tu se ipak radi o dijagnozi koju je još jednom podcrtao i talijanski trener: manjku kvalitete. A taj se vrijednosni deficit učestalo manifestirao tijekom niza utakmica, bilo u fatalnim pogreškama igrača obrane bilo u, barem do dolaska Rakitića, nedostatku kreacije ili početničkim pogreškama u fazi napada. Što se pokrivalo ili prikrivalo na račun genijalca Livaje… Baš Gattuso je unaprijed upozoravao da bi se mogla ponoviti slika iz prošle sezone u slučaju da se ne osiguraju pojačanja za ofenzivni segment, koja ipak pristižu. Nakon Šege i Rusina, još i Mlakar. Valjda neće trebati previše vremena za njihovo snalaženje, pa bi na vidjelo trebao izaći i trenerski nerv Gattusa. A što se tiče gubitka bodova protiv “farmaceuta”, najbolja medicina za bolje raspoloženje mogle bi biti isključivo pobjede u sljedećim kolima. Uostalom, to je forma najava tipa “idemo dalje”, netko kaže “skupimo glave”, u stara vremena se u Splitu govorilo “uvatimo se za isti šćap”, ali lako je reći, to treba i izvesti.
– S ovakvom igrom nismo ni zaslužili dobiti – zaključio je Biuk uz konstataciju da “nema lake utakmice, svi se dobro postave”.
Ostaje čuđenje na to da se “svi dobro postave”, kao da mogu drugačije, pa je kontrapitanje mladom Biuku kada će napokon poslije izvedenih driblinga loptu predati točno, zabiti gol ili ostvariti asistenciju. Hoće li zaista ostati upamćen kao talent koji se nije dokazao? I što se događa s Pukštasom, koji je postao izgubljena vrijednost? Ili kako to utakmici Durdov i Hrgović, poneseni ambicijom za pobjedničkim golom, šutiraju bez rezona, odnosno odgovornosti? Ili zašto se Dominik Prpić u nekoliko navrata pokliznuo, neobjašnjivo krivo odigrao?
I na kraju bi Mister također trebao podnijeti račun zbog pojedinih improvizacija u sastavu, automatski i nedostatka kakve-takve standardnosti momčadi.
