Fenerbahče i Maccabi Tel Aviv apsolvirani su trijumfalno, u Malmöu je osvojen bod. Dinamo je na dobrom putu prolaza skupine Europske lige, a sljedeća prepreka na njemu je Celta iz Viga, koja u Maksimir stiže 6. studenoga.
Legenda tog kluba je Vladimir Gudelj, 58-godišnjak koji je od 1991. do 1999. za Celtu postigao 113 golova i drugi je strijelac u povijesti zajedno s Hermiditom (1945. – 1956.). Javio nam se Vanja, kako ga zovu svi koji ga znaju, iz Španjolske, dobro raspoložen nakon euroligaške pobjede nad Nicom. Čovjek za vezu bio je uvijek korektni, nikad zadovoljni Predrag Jurić, Gudeljov prijatelj i suigrač iz dana u Veležu…
– Krenuo sam u Leotaru iz rodnog Trebinja, u Velež stigao 1985. godine, a u Celti sam od 1991. uz dvije godine u Composteli na kraju karijere. Prvo sam bio igrač pa obavljao razne poslove. Zadnjih 14 godina, od 2011., sam na funkciji delegata, predstavnik sam kluba. Spona između uprave, trenera i igrača, putujem s momčadi, na utakmicama sjedim na klupi. Prošao sam razne faze, ideje, filozofije, sve sam to preživio. Dosta se toga promijenilo i danas sam jedan od najdugovječnijih u klubu – predstavlja se čovjek kojeg su 2023., na obilježavanju 100. rođendana Celte, navijači izabrali u idealnih 11 kluba svih vremena.
Gudelj je 34 godine stanovnik Viga, grada na krajnjem sjeverozapadu Španjolske u regiji Galiciji, ribarskoj prijestolnici Europe na Atlantiku. Postao je pravi Gallego, Galicijac…
– Jako sam zadovoljan, uživam u životu u Španjolskoj. Bilo mi je jako važno da ostanem u nogometu nakon završetka igračke karijere, tako se i rasplelo. Uživam i u klupskim uspjesima, novoj filozofiji novih ljudi koji su stigli prije nekoliko godina i u kojoj je Celta više okrenuta prema svojoj omladinskoj školi. Svi smo zbog toga sretni, pogotovo naši navijači. Možda je naš put malo rizičniji, jer većina ostalih momčadi troši velik novac za dovođenje skupih stranih pojačanja. Mi ne radimo tako, ako nekog dovodimo, obično su to igrači do dva milijuna eura, to je neka gornja granica, a i to su uglavnom igrači iz država gdje nogomet nije tako važan faktor kao u Španjolskoj. I onda kad izbaciš nekog svog mladića, koji zablista, sreći nema kraja…
Kako se živi u Galiciji, regiji smještenoj pokraj Portugala?
– Oni su narod s posebnim mentalitetom, kao što su to i Andalužani, Baski, Katalonci… Vole svoj način života, ponosan su i vrijedan narod, ali pošto su sjevernjaci, ipak su malo manje “zapaljivi” od južnjaka.
U Španjolskoj će reći “si te encuentras a un Gallego en una escalera, no sabes si sube o baja”. Kad sretneš Galicijca na stubištu, ne znaš ide li on gore ili dolje. U prijevodu, uvijek sve dobro promišljaju, neodređeni su, neki će reći i neodlučni.
Uglavnom, skrivaju karte..
– Bilo je tu mnogo igrača s naših prostora tijekom godina. Od Hrvata, Goran Jurić, Stipe Andrijašević, koji je tu bio jednu godinu i zajedno smo igrali finale Španjolskog kupa u kojem smo 1994. izgubili od Zaragoze. Zvonimir Boban kratko se zadržao 2000., a posljednji je tu bio Filip Bradarić, na posudbi 2020. godine.
Kako ste vi uopće završili u Vigu?
– Najviše mi je u tom transferu pomogao Goran Jurić, koji je igrao u Celti. Trener je bio Txetxu Rojo, u Španjolskoj jako ugledno ime, koji je s Gocom bio u odličnim odnosima. Tražili su centarfora, Goca je preporučio mene i stigao sam te 1991. Bili su tada drugoligaši, ali kreirali su momčad za ulazak u elitu i odmah smo u nju i ušli. U svakom slučaju, da nije bilo Gorana Jurića, ne bih došao u Celtu, to je činjenica.
Najveći događaj u karijeri bio mu je hat-trick Real Madridu u 4:0 pobjedi 22. lipnja 1997. Svladali su momčad koja je sljedeće sezone bila prvak Europe, vodio ih je Fabio Capello…
– Istina, najveći trenutak karijere. Srušili smo veliki Real s Hierrom, Raulom, Šukerom, Mijatovićem… Mi smo se borili za ostanak, bilo nam je biti ili ne biti, a ta utakmica bila mi je potvrda da vrijedim. Nije mnogo igrača zabilo Realu tri gola, ja sam jedan od tih srećkovića…
Zabijao je Gudelj ranije i zagrebačkom Dinamu, ali na njegovom travnjaku nikad nije slavio.
– Bilo je jako teško igrati na gostovanjima kod velike četvorke, naravno bilo je teško i u Zagrebu. I bit će teško sada i mojoj Celti kad dođe tamo, u to nema nikakve sumnje. U Mostaru smo ih pobjeđivali, ali vani nije išlo… Sjećam se da smo 1986. nakon finala Kupa gostovali u Maksimiru, vodili 2:0, 3:1 i 4:2, završilo je 4:4. Jednostavno, nikako nismo uspjeli doći do pobjede, a i taj bod bio je velik uspjeh.
Sjeća se tih vremena i popularnosti Plavih…
– Dinamo je u Mostaru uživao jako veliku podršku, ogroman broj dinamovaca bio je u Širokom Brijegu, Čitluku, Imotskom… Imao sam osjećaj da u zapadnoj Hercegovini, iz tog je kraja i Predrag Jurić, ima osjetno više navijača Dinama nego Hajduka. Imali su Zagrepčani strašnu podršku kad su igrali u Mostaru. Svaki Dinamov rekvizit tada je bio jako tražena roba.
Vratimo se u sadašnjost i u klub čija je legenda. Ta najjača postava svih vremena koju su izabrali navijači izgleda ovako: Canizares – Michel Salgado, Caceres, Manolo, Hugo Mallo – Karpin, Mazinho, Mostovoj – Iago Aspas, Pahino, Gudelj. Celta je 14 godina zaredom u prvoj ligi, samo jednom je to ostvarila u povijesti, od 1945. do 1959. Zasad nije dobro, 9 kola, sedam remija, bez ijedne pobjede jedini u ligi. Hoće li rekord pasti, hoće li Celta i 15. sezonu uzastopce biti prvoligaš?
– Ha, nadamo se, znate kako je to u nogometu, sve je moguće. Mislim da su nam šanse za ostanak u ligi velike, to je naš prvi cilj, to nam daje život. Optimizam mi daje činjenica da je na našoj klupi trener Claudio Giraldez, po meni nakon Luisa Enriquea, koji je tu bio kratko, najbolji trener Celte u recentnoj povijesti. Strašno je kvalificiran, ima 37 godina, izašao je iz naših mlađih kategorija i imam veliko povjerenje u njega. Jako je stručan i on je naša prednost u odnosu na druge. Išli smo ranije na trenere s velikim imenima, poput Rafe Beniteza, ali to nije ispalo kao dobra solucija. Imamo mladu momčad, bit će teško, no vjerujem da ćemo uspjeti. Nogomet se promijenio, u moje vrijeme za rezultat je 70 posto bila zaslužna kvaliteta igrača, a 30 posto kvaliteta trenera. Danas su se ti postoci obrnuli, budući da nema toliko izražene kvalitete među igračima, ključan je utjecaj trenera. A naš je sjajan… – kaže Gudelj i dodaje:
– Statistički je nemoguće da jedna momčad u devet kola odigra sedam puta neriješeno i to sedam puta 1:1. Ali, eto, to je naš skor. Mi nismo momčad koja kalkulira, igramo otvoreno, napadački, ne znam kad smo zadnji put odigrali 0:0. Španjolska liga je vrlo izjednačena, ako maknete Real, Barcelonu i Atletico, sve drugi su tu negdje. Dvije pobjede odmah te izbace prema gornjem domu.
Celta je među mlađim momčadima lige, malotko ima manje stranaca od nje, a sa 141 milijunom eura na Transfermarktu, na 10. su mjestu po vrijednosti igračkog kadra.
– To je realan pokazatelj, tu smo negdje, iako kažem, osim ovih najjačih, sa svima se možemo nositi. Naša je filozofija razvijanje naših mladih igrača i mislim da smo s njom napravili korak naprijed. Jesmo li stvarno, to u nogometu nikad ne znate, vrijeme će pokazati. No mi ćemo se toga držati i gurati do kraja. Rezultat nam neće krojiti mišljenje, mi s našeg puta nećemo odstupiti ni u jednom trenutku. I kalendar je jako težak, igranje u ritmu četvrtak-nedjelja iscrpljuje, a mi ne želimo zanemariti ni prvenstvo niti Europu pa trener mora stalno kalkulirati sa sastavom.
U nedjelju Celta ide kod Osasune, u četvrtak u Kupu kod niželigaša Puerto de Vege, pa u nedjelju prije četvrtog gostovanja zaredom kod Dinama, gostuje kod Levantea. Trener će za Maksimir puno rotirati, pogotovo jer tri dana nakon Zagreba u Vigo stiže Barcelona?
– Za njega su 20 igrača prvotimci i među njima nema razlike, treneru su svi isti. Jedini koji imaju zabetonirani status su vratar Ionut Radu i napadač Iago Aspas. Svi ostali su u rotaciji, a trener rotira strahovito puno i to svaku utakmicu, bira momčad ovisno o kalendaru. Na listu za Europsku ligu smo ubacili još petoricu mlađih igrača, ne bi bilo veliko iznenađenje kad bismo u Zagrebu istrčali s dječjim vrtićem…
U prvenstvu su bez pobjede, ali zato im ide u Europi. Krenuli su porazom kod Stuttgarta (1:2) pa kod kuće dobili PAOK (3:1) i Nicu (2:1).
– Oba su nam natjecanja važna. Neobični su rezultati u Europi, Roma izgubi doma od Viktorije Plzen, PAOK, kojeg smo mi uvjerljivo svladali, glatko pobijedi Lille u gostima. Bilo je dosta kalkuliranja sa sastavima, možda i igrači nisu toliko motivirani. Cilj Celte je prolaz skupine, plasman u play-off, iako tu ima jako dobrih momčad. Dinamo ima sedam bodova, mi šest, bit će to iznimno važna utakmica, 10, 11 bodova trebat će za prolaz. Nakon Dinama imamo Ludogorec, Bolognu, Lille i Crvenu zvezdu, ali mi smo svjesni da bi utakmica u Zagrebu za nas vrlo lako mogla biti najteža u skupini.
Prošla su vremena kad se moglo nešto skriti, Dinamo će znati sve o Celti, kao i Celta o Dinamu. Što, pak, Gudelj savjetuje sljedećem suparniku svog kluba u Europi kako bi napravio što bolji rezultat?
– Pazite se Iaga Aspasa, stavite barem dvojicu čuvara na njega, he, he… Tajni nema, dosta će toga ovisiti i o meteorološkim uvjetima. Kad sam ja u studenom dolazio u Zagreb, znalo je biti minus 16, a sada je, vidim, plus 16. Bit će to otvorena utakmica, obje će momčadi ići na pobjedu i siguran sam da će publika moći uživati.
Kako igra Celta?
– Volimo igrati što više s loptom u nogama, imati posjed, što je uostalom i karakteristika španjolskog nogometa. Kad smo u stanju čuvati loptu, uvijek tako igramo. Najviše zbog umaranja suparnika, nije isto trčati s loptom i bez lopte. Međutim, nekad je to i opasno, izgubimo li loptu u zoni gdje je ne bismo smjeli izgubiti, dolazimo u problem i primamo iz kontre, što nam se ove sezone prečesto događalo. No to je naša ideja, želimo imati inicijativu, nekad uspijemo, nekad ne. Nikad ne kalkuliramo, vjerujem da neće ni Dinamo koji igra kod kuće, a pobjeda bi mu mogla biti ključna. U Maksimiru se nećemo braniti, to vam obećavam. Najvažnije je da svi uživamo u nogometu.
Ima Celta i španjolskog reprezentativca, napadač Borja Iglesias ima 32 godine i upisao je dva nastupa u kvalifikacijama za SP 2026.
– Sve mu se poklopilo. Robustan centarfor, igra jako dobro leđima okrenut prema vratima. Dobro čuva loptu, vrlo važan igrač za nas, ali imamo u ofenzivi dosta kvalitetnih igrača, tu su Ferran Jutgla, Pablo Duran, Bryan Zaragoza, koji je na posudbi iz Bayerna… Imamo uz njih i mnogo talentirane djece.
Imaju i jednog neugasivog nogometnog majstora, jedinog igrača Celte koji je u njenom dresu zabio više golova od Gudelja. Iago Aspas je igrač s najviše nastupa (534) i pogodaka (217) za Celtu.
– Nema ništa iznad njega. Iago, onda prazan prostor, pa opet Iago i prazan prostor. Tek tada svi ostali igrači. Siguran sam da će mu u centru grada napraviti spomenik, obećao je predsjednik općine. Tako da će tu ostati za sva vremena. Ima 38 godina, a igrat će za Celtu dokle god može. Nije to do kluba, koliko on želi, igrat će. Ima takav otvoren ugovor da kad on kaže dosta, bit će gotovo i tada ćemo mu dati posao u klubu koji god poželi. Do tada, mi iz kluba mu nećemo ništa govoriti. S takvim igračima se ne možeš drugačije ponašati nego sve što on poželi, to mu i omogućiš. On je nešto, naravno na manjem nivou, kao što je Luka Modrić u Hrvatskoj. Može tražiti što god hoće, koliku plaću želi imati, dokad želi igrati, sve je samo na njemu. To vam govori o kakvom se igraču radi.
Kako u Vigu, Španjolskoj, gledaju na Dinamo? Malo svisoka?
– Ne, nije to više tako. Hrvatski nogomet uživa veliki ugled zbog silnih uspjeha reprezentacije, pa ti bivši igrači Dinama koji su igrali i igraju u najvećim europskim klubovima, svjetske zvijezde. Naši skauti, naravno i skauti svih drugih klubova, prate sve igrače u HNL-u. Eventualni poraz Celte u Zagrebu ne bi se u Španjolskoj gledao kao neka katastrofa, ma kakvi, Bože moj, pa izgubili bismo od Dinama, ne od neke nogometnog liliputanca. Uostalom, Dinamo je među vodećim momčadima u skupini Eurolige… Nakon Zagreba imamo još četiri utakmice, 12 bodova, puno toga će još biti na stolu, a, kažem, vjerujem da nam protiv nikoga neće biti teže nego protiv Dinama – zaključio je Vanja Gudelj.
Zanimalo ga je dosta stvari, nije, kaže, u Zagrebu bio 30 godina, pa pita je li stadion u Maksimiru isti kao u njegovo igračko doba, pa kad se spomene Kranjčevićeva, prisjeća se kako je tamo igrao u dresu Leotara u drugoj ligi i kako je boje Zagreba branila sjajna desetka Drago Rukljač. Puno je tema, vremena premalo…
