Sjedili smo u ponedjeljak u jednom zagrebačkom kafiću, skupilo se društvo navijača Dinama, krenuo je razgovor, a nakon nekoliko minuta, a to nismo niti sumnjali, stigla je i ovakva rečenica…
– Pa, ako ne možemo dobiti taj Qarabag iz Azerbajdžana, kako ćemo onda igrati Ligu prvaka!?
To je, eto, razmišljanje prosječnog navijača najboljeg hrvatskog kluba.
– Kakav Qarabag, kakvi bakrači, Dinamo je bolji, kvalitetniji, ima super roster, ne može nam nitko ništa.
Zgodno je da drukeri Modrih tako razmišljaju, da vjeruju u ovu momčad i trenera Sergeja Jakirovića. Optimizam i nada mnogo su bolji životni suputnik od pesimizma i beznađa. Ali, realnost je nešto sasvim drugo. U ovom slučaju treba biti racionalan, logičan, objektivan. Gospodo, kojima je Dinamo u srcu, samo da znate, Modri nisu favoriti u sudaru s Qarabagom.
Sve je to “tu negdje u deset deka”, recimo da su šanse za prolaz jednih i drugih 50:50. Ukoliko Jakirovićeva momčad preskoči Azere, koji to zapravo i nisu jer 99 posto udarne momčadi čine stranci, bit će to krasan doseg i uspjeh, na kojemu će se Modrima trebati skinuti šešir, čestitati i duboko nakloniti.
Sjetite se, uostalom, samo što se dogodilo proteklog tjedna, kako su Elfsborg, Zira i Ružomberok zgnječili Rijeku, Osijek i Hajduk kao dosadne komarce. Tri elitna predstavnika HNL-a pokazali su kakav je zapravo HNL, koliko vrijedi na europskoj sceni. Nažalost, na našim travnjacima se igra nogomet druge klase i što se to prije shvati bit će bolje za sve. Naš HNL je u novu europsku sezonu sezonu ušao opustošen i “opljačkan”, dva bitna kluba poput Hajduka i Osijeka već su se oprostila od natjecanja, vidjeli smo na sceni igrače koji ne mogu parirati klubovima iz Azerbajdžana, Švedske i Slovačke, za koje je, recimo, austrijska liga Premiership, s klupskim čelnicima koji su uvjereni da s puno propagande i populizma i bez kinte u džepu mogu dosegnuti europske skupine, trenerima koji pred zidom klupskih ambicija moraju prignuti glavu i biti sretni što uopće imaju posao. Prošli četvrtak spoznali smo bijedu hrvatskog klupskog nogometa i zato pred okršaje Dinama i Qarabaga svi moramo biti itekako oprezni i ne smijemo unaprijed mahati pobjedničkim zastavama jer bi to bio suludi čin.
Ipak, istine radi, Dinamo je daleko iznad ostalih u HNL-u, nakon starta nacionalnog prvenstva nije trebalo biti previše mudar pa zaključiti da je ZG Klub neka sasvim druga priča. I zato, kad nas sad pitate ima li nade za hrvatski klupski nogomet kad je Europa u pitanju, možemo ustvrditi – ima! I zove se Dinamo! Ovaj klub je već prije mnogim europskim momčadima ostavio ožiljke se svojim potpisom, može to činiti i dalje.
Maksimirsko društvo u stanju je definitivno poboljšati nogometno stanje nacije, u to nemojte sumnjati. Sad, hoće li to biti u skupini Lige prvaka ili Europske lige, saznat ćemo već iduće srijede u Bakuu. Nekako nam se čini da bi ove sezone Dinamo mogao najveći dio svojih ambicija i resursa kanalizirati baš prema Europi jer je jak dojam da u HNL-u neće imati adekvatnu konkurenciju, da će se borbe u nacionalnom prvenstvu voditi za pozicije od drugog do desetog mjesta.
Kad je u pitanju prva utakmica s Qarabagom, gotovo smo sigurni da ništa neće biti odlučeno ovog utorka, da će se o ulasku u europsku nogometnu elitu odlučiti iduće srijede. Kad nas pitate na kojoj razini bi Jakirovićeva momčad trebala igrati da izbaci Qarabag, možemo ustvrditi da bi to, recimo, trebalo izgledati kao protiv Betisa prošle sezone. Možda bi to onda moglo biti dovoljno. Mi se, naravno, nadamo da hoće.
