Još jedan krah hrvatskih klubova u europskim kvalifikacijama u HNS-u je doživljen kao šok i veliko razočaranje, iako objektivno po tom pitanju Savez ne može puno napraviti.
Nakon što je UEFA proširila natjecanja i dala šansu da se čak 108 klubova nađe u njima, na što je došao i povoljan rasplet ždrijeba, Rijeka, Hajduk i Osijek ogoljeni su do kraja. Pa recite, da je Hajduku netko ponudio da za plasman u Konferencijsku ligu igra s protivnicima s Farskih Otoka, iz Slovačke i Armenije, zar to ne bi potpisao? Rijeka da ima drugoligaša iz Rumunjske, klub iz Švedske, pa ako ispadne iz Slovenije? Osijek iz Estonije, Azerbajdžana i Cipra?
Da sami biraju, da njihovim predsjednicima i trenerima Aleksander Čeferin osobno uoči svake runde uruči papir na kojem bi napisali s kime od prisutnih u natjecanju žele igrati, ne bi bolje mogli odabrati. I što su napravili? Postoji li prostor za dodatno srozavanje ili je ovo dno? Zbog čega se bore cijele sezone u domaćem prvenstvu da bi kao igrali u Europi, ako se za nju ne pripreme, ako u njoj nisu u stanju egzistirati?
Rijeka je torpedirana od Olimpije koja ima dvostruko manji proračun i četiri puta manje vrijednu momčad po Transfermarktu. O čemu dalje pričati? To sve govori kako su naši klubovi vođeni i kakav je u njima stručni rad.
Kad razgovarate s čelnicima HNS-a, neće ići javno oštro ni na koga, ali od više njih ćete čuti upravo ovakva razmišljanja… Jedan od vodećih ljudi Saveza kazao nam je:
– Iskreno sam vjerovao da ćemo imati tri kluba u skupinama. Dinamo u Ligi prvaka i dva u Konferencijskoj ligi. Pogotovo nakon što je obavljen ždrijeb.
Između želja, pa i vjerovanja i realnosti, nastao je uznemirujući razdor. O tome se u HNS-u razgovara, ali reći će kako Savez ne može puno napraviti. Razmišlja se o broju stranaca, o tome trebaju li u drugom razredu biti obvezni mladi igrači ili ne, no na konkretno pitanje kane li nešto učiniti, dobili smo odgovor:
– Otvoreni smo za svaki dobar prijedlog koji bi bio u domeni HNS-a.
Vođenje klubova i struka ključni su problemi, točno je da klubovi preživljavaju iz godine u godinu, ali i dalje troše novac bitno veći od onih koji su ih izbacili iz Europe i to je gadno. Otkako je Rijeka bila prvak 2017. godine, u sedam sezona, klubovi koji nisu Dinamo, imali su 22 šanse izboriti UEFA-inu skupinu.
Uspjeli su jednom i to Rijeka čudnim golom u Kopenhagenu u jednoj utakmici u Covid doba. S dosta sreće. Ispada da im je svima najbolje vikati kao Ćiri Blaževiću 2005. godine uoči Hajdukovog ždrijeba Lige prvaka.
– Hoću Liverpool!
I tiskati majice na kojim to piše. Jer, ako dođe Debrecen i zabije pet komada na Poljudu, onda je to sramota, dok poraz od velikog imena nije sramota. A gubiš u svakoj varijanti.
Tema o kojoj se puno govori jest hoće li HNS vratiti u natjecanje druge ekipe prvoligaša. Neki bi to htjeli, Dinamo posebice. Rečeno nam je kako je Savez spreman klubovima to ponuditi za sljedeću sezonu, ali samo u trećem rangu. Ne u drugom kao nekad. Upravo zbog toga što su te ekipe preseljene u treći rang, neki su i odustali od njih.
No u HNS-u će kazati da nema velike razlike u kvaliteti između drugog i trećeg razreda, a kako će u drugom biti samo 10 klubova, a u trećem 18, da je mjesto za druge momčadi prvoligaša na trećem nivou. O tome će sigurno još biti govora…
